Radio drama

Davor Mojaš: Arija Rozarija / Delikatna i skladna dramsko-poetska igra puna senzualnosti i melankolije. Intimizam i atmosferu snatrenja Mojaš je ispisao manirističkom posvećenošću jeziku kojim se do kraja oslikava svijet zatvoren u samog sebe. Igraju Lucija Šerbedžija , Frano Mašković i Tomislav Martić, a režiju potpisuje Pater Vujačić. Gotovo da nije važno jesu li ta tri lica u ovom Mojaševom dramoletu doista ruže (čija imena nose) ili ljudi koji su se poistovjetili s ružama koje su jednom davno mirisale u đardinu smještenom negdje na obodu Grada, u polusnu i sutonu. Važno je da je susret njih dvojice s njom pun ustreptalosti koja naposljetku neće donijeti utješan odgovor. Jer kako odgovoriti na pitanje ima li više života u slici iz prošlog vremena nego u životu koji se zbiva sada.

William M. Thackeray: Sajam taštine(3. dio) – Uspon i posrnuće gospođe Rebeke Crawley / Treći dio serijala prema slavnom romanu Williama Thackeraya prati Rebekin životni luk kojeg napinje njezina nezasitna ambicija da se popne na društvenoj ljestvici. U glavnoj ulozi: Jelena Miholjević. Cijeli serijal redateljski potpisuje Stephanie Jamnicky, glazbena urednica Franka Meštrović i ton majstorica Katarina Račić. Dramatizacije i uređivanje – Lada Martinac Kralj

William M. Thackeray: Sajam taštine – 2. dio - Rebeka / Drugi dio radio dramske adaptacije slavnog Thackereyevog romana smješten je u ratnu 1815 godinu. Engleska vojska nalazi se u Belgiji, u Bruxellesu, i čeka poziv na bojište i konačno suočenje s Napoleonom. S vojskom je stigla i cijela bulumenta bogate pratnje. Život vojničkih časnika i svih onih koji ih prate, pustopašan je, kao da nikad neće biti rata. U trenutku kad stiže poziv na bojište sve se mijenja. Među najsnalažljivijima i najlukavijima ističe se Rebeka Sharp, sad udana za kapetana Crawleya, a koju Thackeray ironično predstavlja za junakinju svojega romana. Rat Rebeka vidi kao još jednu mogućnost za penjanje na društvenoj ljestvici za koju se odavno naoružala svim mogućim alatima. Jedina koja će joj u lice skresati istinu je dobra Amelia. U ulozi šarmantno prefrigane Rebeke – Jelena Miholjević. U ostalim ulogama: Karmen Sunčana Lovrić, Ivan Vukelić, Mladen Vasaray, Frano Mašković, Dražen Bartulić, Zoran Čubrilo, Irena Tereza Prpić, Tvrtko Jurić, Matko Buvač.

Novela slavnog engleskog humoriste, Jerome Klapka Jeromea (1859 – 1927). Pisac se u „Novoj utopiji“ šali na inteligentan način s idejom društvene jednakosti. Kombinira gostioničarsku terevenku stranke, koja zagovara jednakost (a čiji je on simpatizer), s vlastitim snom u kojem ta ideja pervertira u nevjerojatne oblike. Iako su nam danas takvi oblici poznati iz brojnih primjera, uvijek ima smisla ponovno se nasmijati ljudskoj navadi da u krajnostima pronalazi smisao svojih uvjerenja. Dramatizaciju potpisuje Stanislav Habijan, dok je režija povjerana Petru Vujačiću, redatelju i prevoditelju, koji je svojim osjećajem za nonsense i grotesku u ovoj emisiji imao niz nadahnutih uradaka.

I danas su ironija Williama Mekapeacea Thackeraya (1811. - 1863.), njegov humor, analitičnost društva i likova, izazovni, prepoznatljivi, duhoviti. U našoj adaptaciji slavnog romana "Sajam taštine", prvi dio, s podnaslovom „Amelia Sedley“, okosnicu ima u ljubavnoj priči koja dobiva zaplet zbog sloma burze izazvane turbulentnim događanjima na političkoj i povijesnoj, sceni. Iako pisac svoj roman zove „romanom bez junaka“, u prvom dijelu dobra i pokorna Amelia Sedley naša je junakinja. Jer, koliko god je neprobitačno i nepopularno biti dobar, njena tiha i trpeća ljubav prema hoštaplerskom Georgeu Osborneu u svijetu taština, lukavosti i interesa, treperi kao svjetionik u magli i zaslužuje izdvojenje. Redateljica Stephanie Jamnicky glavnu ulogu dodijelila je mladoj Karmen Sunčani Lovrić. Thackereyeve duhovite i lucidne komentare prezentira Mladen Vasary. U ostalim ulogama: Frano Mašković (kao George Osborne), Dražen Bratulić (kao William Dobbin), Franjo Kuhar (kao Amelijin otac) i Zoran Čubrilo (kao Georgeov otac). Amelijinu tobožnju prijateljicu, Rebeku Sharp, u prvom dijelu igra Tena Nemet Brankov.

Što povezuje ljudoždera, maharađu i gerilca? Osim mobitela kojeg svi imaju, povezuje ih i put časnog i prosvijetljenog budističkog redovnika koji u Hrovatovom humorno-pikarskom romanu putuje od nemila do nedraga. Forma ove proze je niz groteskno-ironičnih scena-susreta koji cinizam današnjeg svijeta kometira iz šaljive perspektive. U našoj radijskoj inačici kao osnovna vrijednost nameće se interpretacija glavnog glumca, Krešimira Mikića, u ulozi Prosvijetljenog. Svojim blago uzdignutim pathosom daje precizan kod u kojem se može slušati ovaj originalno pokanuti tekst.

Mark Twain/ Dario Špelić: Apologija ropstva belgijskog kralja Leopolda drugog i popratno pismo /Twainov tekst je cinični monolog suludog belgijskog kralja Leopolda II. Kao takav nadahnuo je prevoditelja i redatelja Petra Vujačića, da tom cinizmu pridruži za ovu priliku dopisani tekst. Zadatka se poduhvatio povjesničar Dario Špelić koji Twainovom tekstu kontrapunktira apokrifni dokument - pismo istog kralja svojem rođaku. Zahvaljujući ovoj intervenciji saznajemo priču o nastanku Konga i kako ga je dotična Visost u igri sa europskim silama i, naravno, Amerikancima, uspjela zadobiti kao isključivo vlastiti posjed, neku vrst vrta, koji Leopold II može iskorištavati kako hoće. No, Mark Twain i Dario Špelić nisu imali namjeru pokazati nam samo patologiju kolonizatorske ideje, već i posljedice iste, a one su u Kongu pod belgijskim kraljem bile stravične, pune progona, spaljivanja, sakaćenja, ubijanja, pa čak kanibalizma, jednom riječju - genocida. Njegova pak Visost počinje svoj monolog i pisanje pisma zbog strašne "nepravde" koja mu se nanosi, a to je osnivanje komisije i prijetnje haškim sudom zbog zlodjela iza kojih stoji.

Radio drama prema romanu cijenjenog hrvatskog pisca Gordana Nuhanovića. Sam roman ispisan je uvjerljivim rukopisom koji sugestivno ostvaruje svijet na ivici distopije i satire, apsurda i groteske. U središtu radnje pojava je apatije u istočnim dijelovima Hrvatske. Službene institucije osnovale su zavod koji odgovara na ovu krizu znanstveno i terapeutski. No, jedan od najuvaženijih i najuspješnijih njegovih djelatnika također biva zahvaćen „virusom“ apatije koja ima dva lica – ono pasivno i društveno neprihvatljivo i ono zavodljivo-onostrano. Prijenos u radiodramski oblik potpisuje mladi dramaturg Patrik Gregurec i urednica Lada Martinac Kralj. Redatelj Petar Vujačić glavnu ulogu dodijelio je mladom Domagoju Ivankoviću, te ga okružio radiofonskim doajenima kao što su Siniša Popović, Snježana Sinovčić Šiškov, Zoran Čubrilo, Tomislav Martić, Lucija Šerbedžija, Mia Melcher. Ton majstor: Dalibor Piskrec.

Hana Veček: Rilke / Kontemplativna fantastika u tekstu Hane Veček nastala je na sučeljavanju dva pisma: njezina intimnog, u kojem traga pogonjena dvojbama o putu unutrašnjeg rasta i tekstovima iz „Pisama mladom pjesniku“ Reiner Maria Rilkea (u prijevodu. Dragutina Horvata), nastalih kao odgovor mladom Franzu Xaveru Kappusu koji se davne 1903 književniku obratio za mišljenje o svojim početničkim pjesmama. Večekova razmišljanja i upute (nikako recepte) Reiner Maria Rilkea u svojem radiodramskom tekstu doživljava kao dijalog s pjesnikom koji u šetnji po katovima autoričina života postupno postaje njezin suputnik, subrat, sugovornik, misao koja se prati zbog dubine mudrosti i iskrene jednostavnosti, te snage koja vodi u pročišćujuće razine. Igraju: Nikolina Prkačin i Luka Knez. Pjevačica: Nina Kraljić. Ton majstorica: Marija Pečnik Kvesić, skladatelj: Maro Market, redateljica Hana Veček.

TERESA SEMATOMOVA: Unutarnje dvorište / Jedna zgrada, mnogo stanova, još više situacija, samačkih i obiteljskih. Zgrada u kojoj i stvari imaju svoj glas – od hladnjaka do slike. Teresa Samotamova, suvremena češka spisateljica mlađe generacije, predstavlja nam se s tekstom originalno pisanim za radio čija je realizacija predstavljala Slovački radio na međunarodnom festivalu Prix Europa, u Berlinu, 2021. godine. Duhovito, a pri tom nježno, bez cinizma, a s podosta preciznih, mudrih pitanja na koja možda nemaju odgovor ljudi, ali ima život sam, život u svim svojim bojama. Redateljica Hana Veček, prema prijevodu Dagmar Ruljančić, potpisuje adaptaciju i režiju. U glavnoj ulozi Amanda Prenkaj. U nastavku Mala forma, Ivana Mažuranić: "Postoji li ona prava ljubav", koja tematizira zaljubljenost, težnju idealnoj ljubavi iznimno inteligentne i načitane četrnaestogodišnje djevojke. Dramatizacija i jezična prilagodba: Sanja Lovrenčić. Glumica: Irena Tereza Prpić. Skladatelj: Stanko Kovačić. Glazbena urednica: Adriana Kramarić. Ton-majstorica: Lana Deban. Redatelj: Mislav Brečić.

Ilija ZOvko: Francuzica / Je li vam se ikad dogodilo da ste se našli na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme i da se iz toga izrodi nešto dobro, čak odlično? U našem slučaju, slučaju radio igre nastale prema tekstu Ilije Zovka, „Francuzica“, gospođi Greti i gospodinu Peri dogodilo se baš to. Ili – susret koji je „zalog budućih susreta“. Možda čak i ljubavi. Nepretenciozan tekst glumca i pisca Ilije Zovka (1941.- 2009.) ponuda je za glumačke bravure koje su prvaci splitskog HNK, Snježana Sinovčić Šiškov i Trpimir Jurkić, iskoristili do posljednjeg daha. U ovoj komediji zabuna i nesporazuma slušamo nadmetanje dva životna načela, jednog koje se skromno povlači i drugog koje ne priznaje predaju, kao i nadmetanje dva temperamenta i dva karaktera, te ženskog i muškog pogleda na svijet. Brzi dijalog stilom najboljeg govornog teatra, frca bojama, rezovima, usponima i padovima, lažnim krajevima, plakanjima i tješenjima. „Francuzica“ je tako i u radijskoj adaptaciji postala užitak za slušanje i razlog za smijanje.

E.T.A. Hoffmann: Pješčuljak/ Pripovijetka njemačkog noveliste iz razdoblja romantizma E. T. A. Hoffmanna, „Pješčuljak“, zaranja u napuklu psihu mladog čovjeka koji u raljama straha, a strah ga opsjeda još iz djetinjstva, i nabujale mašte, gubi tlo pod nogama. Dosadašnje bavljenje ovim piscem u našem radiodramskom prostoru uglavnom je pronalazio predloške za psihološke drame s elementima fantastike. Ovaj put adaptacija dramaturginje Dine Vukelić i režija Ive Hamer Srnec, mladih radijskih autorica, ponuđeni Hoffmannov psihogram nadograđuju bogatom glazbenom produkcijom (skladateljica: Linda Uran) i ostvaruju rezultat na granici fantastične drame i glazbene drame. Autorstvo ton majstora Tomislava Šameca uvelike je pridonijelo zvukovnoj sugestivnosti emisije inzistirajući na preciznosti. U glavnoj ulozi mladi, zanimljivi glumac Lovro Juraga koji je mladog Nathanela donio u svim nijansama straha i paranoje. U ostalim ulogama: Dorotea Ilečić Sever, Slavko Juraga, Antonija Stanišić, Frano Mašković, Dora Dimić Rakar, Željko Duvnjak, Antonio Agostini Prema prijevodu Dubravka Torjanca dramatizirala Dina Vukelić; redateljica: Iva Srnec Hamer; ton majstor: Tomislav Šamec; skladateljica: Linda Uran.

Dramatičan i potresan monolog čovjeka koji razmišlja o okolnostima u kojima je postao to što je u trenutku ispovijedi. Obiteljske prilike u kojima se ističe mračan lik oca, nježna, slaba majka, proganjanje od primitivne seoske zajednice, a potom gradsko licemjerje, te uvijek prisutna neimaština pridonijele su teškom odrastanju i oformljavanju osobe budućeg mladog intelektualca. Nausprot svemu stoji priroda sa svojim iscjeljujućim moćima. Pripovijetka Đure Sudete kao da je napisana za glas Rakana Rushaidata, glumca koji je proniknuo u tajnu igre pred mikrofonom, a koji je u ovom slučaju dotaknuo sve nijanse Sudetine proze, od dječje ranjenosti do ciničnog podsmijeha, od intimne ispovijedi do dirljive potrage za utočištem. U tome ga je pratila ruka Mislava Brečića, radijskog redatelja najtankoćutnijeg sluha za glumačku osobu, osjećajno majstorstvo ton majstorice Marije Pečnik Kvesić i glazba Stanislava Kovačića.

Što čovjeku može pomoći kad s neba padaju bombe? Radiodrama prema noveli koju možemo naći u svim izborima Šoljanove proze, a kojom veliki pripovjedač još jednom radi očaravajući luk od kriške stvarnosti do metafore a kroz gustu rijeku emocija. U danu opterećenom nesnosnom vrućinom djevojka hoda ulicom sve do trenutka kad se začuje sirena za uzbunu. U mračno sklonište-podrum dolazi čovjek kojeg je u daljini primijetila dok je bila na ulici. Iako se ne vide, pružaju jedan drugom osjećaj sigurnosti, utjehe, mira, pripadanja, svega onoga što čini ljubav. Glume: Martina Čvek, Rakan Rushaidat, Doris Šarić Kukuljica, Frano Mašković, Dado Ćosić Redatelj: Mislav Brečić; ton majstorica: Lana Deban; skladatelj: Stanislav Kovačić; uredila i za radio prilagodila: Lada Martinac Kralj

Književnik Zoran Pongrašić ispisao je na stranicama romana "Baba ili Idio(j)ot", a čiji je odjek ova radio monodrama, potresne, crnohumorne, mračne, a duboko antiratne stranice o Domovinskom ratu. Radiofonska realizacija s redateljskim potpisom Petra Vujačića bazirana je na sugestivnoj i nadahnutoj igri Bojana Novojca, potpunom povjerenju u visoku literarnu vrijednost teksta i intervencije (u suradnji s ton majstorom M. Pjacom) koje umnažaju i miješaju slušateljsku poziciju. Ispovijed je to čovjeka koji je od djetinjstva obilježen mentalnom retardacijom, ali i manjkom obiteljske pažnje, te odrastanjem u domu za napuštenu djecu. Ideja da od svega pobjegne odnosi ga u rat u kojem će ironično, upravo zbog mentalne zaostalosti, dobiti nadimak - Dostojevski. U ratu će upoznati i mladog čovjeka koji mu postaje prijatelj i zaštitnik i obećava ostvarenje jedinog njegova sna, a to je da vidi pticu kolibri, naravno, poslije rata. Sve drugo u ratu vezano je za smrt i na kraju zločin koji Dostojevski počini prilikom „čišćenja“ jednog sela. Redatelj: Petar Vujačić; ton majstor: Miro Pijaca; glazbena urednica: Adriana Kramarić; urednica: Lada Martinac Kralj