Occamova britva

Bio je genij. Kada mu je bilo dvanaest godina sestra ga je zatekla kako komadom ugljena na pločniku crta geometrijske likove i izvodi dokaz za 32. propoziciju iz Euklidove I. Knjige Elemenata. Za oca, koji se bavio obračunavanjem poreza, izradio je prvi mehanički stroj za računanje. Sa sedamnaest godina objavio prvo djelo iz geometrije, otkrio je temeljni zakon hidrostatike i načelo rada hidrauličke preše. Zasnovao je teoriju vjerojatnosti, prije Gottfrieda Leibniza izveo prvo parcijalno integriranje. Bavio se teorijom brojeva i infinitezimalnom računom. I postavio je jedan od najoriginalnijih razloga zašto bi se trebalo vjerovati u Boga. Tko je on? Kakav je on postavio razlog za vjerovanje u Boga? Kakve veze ima taj razlog s teorijom odlučivanja? To su teme današnje Occamove britve. Naš je sugovornik profesor doktor Boran Berčić s Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Rijeci.

U jesen 2026. OpenAI objavio je dokaze za više od 700 matematičkih teorema. Neki od tih teorema bili su neriješeni desetljećima. Prije te spektakularne objave matematičar Daniel Litt objavio je esej pod naslovom Kraj matematike. Onda je izmijenio naslov eseja u Početak matematike. Bližimo li se onda kraju matematike? Ili je to njezin novi početak? To je tema današnje Occamove britve. Naš je sugovornik profesor doktor Zvonimir Šikić.

„Pojedinci imaju prava i postoje stvari koje im nijedna osoba ili skupina ne smije učiniti (a da ne povrijedi njihova prava). Ta su prava tako čvrsta i dalekosežna da se postavlja pitanje što država i njezini dužnosnici smiju činiti, i mogu li uopće išta činiti“. S ove dvije rečenice počinje djelo Roberta Nozicka Anarhija, država, utopija. Što znače te riječi? Koliko je radikalna vizija države i društva Roberta Nozicka? Je li za njega uopće opravdano postojanje bilo kakve države? ? To su teme današnje Occamove britve. Naš je sugovornik doktor Neven Petrović s Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Rijeci.

„Tijekom većeg dijela od otprilike 150 000 godina koliko ljudska vrsta postoji, ljudska bića živjela su u razmjerno malim i blisko povezanim društvima, s primitivnom tehnologijom koja im je omogućavala da utječu samo na svoju neposrednu okolinu. No znanošću i tehnologijom ljudi su radikalno promijenili svoje životne uvjete, dok je njihova moralna psihologija vjerojatno ostala u osnovi ista tijekom cijele te promjene. Tvrdimo da ljudska bića po svojoj prirodi nisu opremljena moralnom psihologijom koja bi im omogućila da se nose s moralnim problemima koje stvaraju ti novi životni uvjeti“. Tim su riječima Julian Savulescu i Ingmar Persson počeli knjigu Nespremni za budućnost. U njoj su pored dijagnoze predložili i način na koji ljudska bića mogu izbjeći katastrofu. Koji je to način? Poslušajte u Occamovoj britvi. Naš je sugovornik doktor Viktor Ivanković sa zagrebačkog Instituta za filozofiju.

Godine 1755. napisao je Raspravu o podrijetlu i osnovama nejednakosti među ljudima u kojoj je nastojao odgovorio na pitanje kako su ljudi izgubili svoju slobodu. Sedam godina kasnije napisao je djelo koje počinje ovim spektakularnim riječima: Čovjek se rađa slobodan, a posvuda je u okovima. U toj je knjizi naslovljenoj Društveni ugovor pokušao odgovoriti na pitanje kako ljudi mogu vratiti izgubljenu slobodu. Za vraćanje te slobode ključno je bilo nešto što je on nazvao opća volja. Tko je on? Što je ta opća volja? Poslušajte u Occamovoj britvi u kojoj nam je sugovornik profesor doktor Žarko Puhovski