Lens EU

Od WhatsAppa i Google Karata do platnih kartica i AI alata na poslu — europski svakodnevni život oslanja se na američku tehnologiju u mnogo više dimenzija nego što se čini na prvi pogled. Ova epizoda LensEU podcasta istražuje što se zapravo krije iza te ovisnosti: od geopolitičkih rizika (rusko lažno predstavljanje, američka nacionalna sigurnosna strategija, isključivanje ukrajinskih Maxar računa) do praktičnih prepreka prelasku na europske alternative — nedostatak stručnog osoblja, mrežni efekt korisničkih baza i javna nabava koja godinama favorizira etablirane dobavljače. Gost koji je 72 sata pokušao živjeti bez američke tehnologije, nizozemski programer koji savjetuje vlade i analitičarka digitalne politike objašnjavaju zašto je "prekidač za isključivanje" manje realan scenarij od selektivnih ograničenja, te kako bi Europa mogla postupno smanjiti ovisnost — počevši od male, ali strateške digitalne usluge. Podcast je sinkroniziran na hrvatski uz pomoć AI-a.Projekt sufinancira Europska unija kroz program Multimedia Actions, a provodi se tijekom 24 mjeseca, počevši od ožujka 2026. godine.AI transkript:00:00:00,440 --> 00:00:27,520 [Speaker 0]Koliko biste daleko dogurali u običnom danu bez korištenja američke tehnologije? Morali biste pronaći zamjene za WhatsApp i Google Karte, kao i za Word i Teams na poslu. Dosta vam je ruskih trolova koji napadaju komentare ispod važne objave? Pa, idite i recite to YouTubeu. Sretno! A što kažete na gledanje filma u petak navečer? Čak i plaćanje kupovine moglo bi postati problem ako vam kartica radi preko Vise ili Mastercarda. Navučeni smo na američke tehnološke divove, a da to jedva i primjećujemo. 00:00:27,520 --> 00:00:38,260 [Speaker 1][glazba] 00:00:38,260 --> 00:01:11,740 [Speaker 0]LENS EU približava ono što pokreće europsku zajednicu. Ja sam vaš domaćin Wojciech Kost, novinar na oko.pressu, poljskom neovisno financiranom portalu za provjeru činjenica. Zajedno s lokalnim i slobodnim novinarima iz cijele Europe raspravljamo o našoj zajedničkoj europskoj sadašnjosti i budućnosti. Što nas veseli, što nas brine i kako se naše zemlje nose s problemima koji utječu na sve nas. Danas ćemo razgovarati o ovisnosti Europe o američkoj tehnologiji, od aplikacija na našim telefonima do sustava iza javnih usluga i alata umjetne inteligencije koji ulaze na naša radna mjesta. 00:01:12,860 --> 00:01:32,740 [Speaker 0]Američka tehnologija dio je europskog života već toliko dugo i na toliko različitih načina da je uglavnom uzimamo zdravo za gotovo. Uzmimo društvene mreže. Koristimo ih da bismo bili u toku s prijateljima, pratili vijesti i organizirali svoje živote gotovo kao da se radi o javnoj službi. No, to su tvrtke koje našu pažnju i osobne podatke pretvaraju u prihod od oglašavanja. 00:01:33,880 --> 00:02:00,660 [Speaker 0]Korejsko-njemački filozof Byung-Chul Han tvrdi da društvene mreže mijenjaju način na koji se ponašamo i razumijemo sebe. Logika tržišta širi se na naše privatne živote. Prema sebi se odnosimo kao prema brendovima, pretvaramo svoja iskustva i odnose u materijal koji treba zapakirati i promovirati te mjerimo svoju vrijednost pažnjom i odobravanjem koje privlačimo. Ovo obećanje samoizražavanja olakšava naše praćenje i iskorištavanje jer sudjelovanje doživljavamo kao nešto što smo slobodno izabrali. 00:02:02,260 --> 00:02:28,860 [Speaker 0]Prema Hanu, iste platforme koje obećavaju da će nas zbližiti, također fragmentiraju društvo, potičući nas da djelujemo kao pojedinci koji se natječu, od kojih svaki pokušava privući publiku. Povezani smo kao nikada prije, no te nam veze ne daju nužno solidarnost ili osjećaj pripadnosti koji čini zajednicu. On to opisuje kao komunikaciju bez zajednice. Razmjenjujemo sve više poruka dok gubimo zajedničko razumijevanje i trajne obveze koje nam omogućuju zajedničko djelovanje. 00:02:29,940 --> 00:02:57,480 [Speaker 0]No, kako je naša ovisnost rasla, neke ozbiljne probleme postalo je teže ignorirati. U 2022. godini ruska operacija utjecaja lažno se predstavljala kao europski portali s vijestima, uključujući Der Spiegel i The Guardian, te je koristila Facebook oglase i lažne račune za promicanje svog materijala. Njezine su priče napadale Ukrajinu i ukrajinske izbjeglice te tvrdile da će sankcije protiv Rusije našteti zemljama koje ih uvode, izvijestila je Meta, vlasnik Facebooka, kada je konačno ugasila tu mrežu. 00:02:58,920 --> 00:03:16,880 [Speaker 0]I namjere samog Washingtona zaslužuju pomno ispitivanje. Američka nacionalna sigurnosna strategija, objavljena u prosincu 2025., pozvala je na poticanje otpora trenutnoj putanji Europe unutar europskih naroda, što jednostavnim rječnikom znači poticanje nacionalističkih podjela kako bi se EU razderala iznutra, ni manje ni više. 00:03:17,980 --> 00:04:04,960 [Speaker 0]To Europljanima daje razlog da se zapitaju koliko bi infrastruktura pod američkom kontrolom bila pouzdana tijekom političkog spora. Ukrajina je već doživjela konkretno isključenje. U ožujku 2025. američka satelitska tvrtka Maxar privremeno je onemogućila ukrajinske račune na usluzi snimanja koju financira američka vlada nakon što je Washington obustavio razmjenu obavještajnih podataka s Kijevom, izvijestio je Reuters. Koncentriranje ključnih usluga oko nekoliko dobavljača također nas ostavlja izloženima kada njihova tehnologija zakaže. U srpnju 2024. neispravno ažuriranje softvera američke tvrtke za kibernetičku sigurnost CrowdStrike srušilo je računala s Windowsima diljem svijeta. U Engleskoj je nastali poremećaj pogodio sustave za naručivanje liječnika i pristup kartonima pacijenata, što je potaknulo povratak na papirnate kartone i rukom pisane recepte, priopčio je NHS. 00:04:06,600 --> 00:04:38,540 [Speaker 0]Dakle, koliko je zapravo teško proći bez američke tehnologije, čak i na kratko vrijeme? Poslušajmo nekoga tko je pokušao. Matthew Pollay je tehnološki novinar u Politicu u Bruxellesu koji je pratio europsku zabrinutost zbog gubitka pristupa američkoj tehnologiji kada je odlučio i sam pokušati živjeti bez nje 72 sata. U zabavnoj priči objavljenoj ovog ljeta opisao je kako je odložio svoj iPhone, odrekao se poznatih američkih usluga i pronašao druge načine plaćanja. Pitao sam ga što je naučio iz tog iskustva. 00:04:38,540 --> 00:04:42,040 [Speaker 1][glazba] 00:04:42,040 --> 00:04:55,700 [Speaker 2]Pa mislim da je, ovaj, prva lekcija, uhm, vjerojatno bila najneugodnija jer sam shvatio koliko sam zapravo bio ovisan o, uhm, o američkoj tehnologiji, o tehnologiji općenito, jer se okvir tog malog eksperimenta 00:04:56,740 --> 00:05:04,700 [Speaker 2]zapravo svodio na to da uopće ne koristim tehnologiju jer sam se tako dugo bio zatvorio u američki tehnološki sustav. 00:05:06,100 --> 00:05:23,760 [Speaker 0]Tehnološki sustav koji Pollay spominje kombinacija je sustava koji omogućuju rad neke usluge, operativni sustav na vašem uređaju, aplikacije koje koristit...

U novoj epizodi EU Lens podcasta tema je urušavanje liberalnog međunarodnog poretka koji je oblikovao svijet posljednjih 80 godina. Govorimo o tome što je zapravo bila Pax Americana i koliko je bila rezultat svjesne američke strategije, a koliko prirodna posljedica poslijeratne moći. U razgovoru s Telegramovim novinarom i urednikom Đivom Đurovićem govorimo kako je Donald Trump u drugom mandatu sustavno razgradio odnose SAD-a i Europe — od prijetnji oko Grenlanda i carina prema EU, preko povlačenja vojnih snaga iz Njemačke, do otvorene prijetnje potpunim američkim povlačenjem s kontinenta. Razgovor se dotiče i toga kako bi mogla izgledati samostalnija europska vanjska i obrambena politika, kao i napetosti unutar same Europe — između francuskog nastojanja da preuzme vodstvo kroz "Koaliciju voljnih", njemačke ambicije da do 2035. postane najveća konvencionalna vojna sila na kontinentu te opreznog balansiranja Poljske između podrške europskoj obrani i očuvanja odnosa s Washingtonom. Epizoda završava izvještajem Pauline Pacule iz poljskog portala OKO.press o tome kako se promjenjivi odnos SAD-a i Poljske odražava na poljsku unutarnju politiku.Podcast je sinkroniziran na hrvatski uz pomoć AI-a.Projekt sufinancira Europska unija kroz program Multimedia Actions, a provodi se tijekom 24 mjeseca, počevši od ožujka 2026. godine.AI Transkript: 00:00:00,300 --> 00:02:55,420 [Speaker 0]Dobrodošli u novu epizodu EU Lens podcasta. Moje ime je Filip Raunić. Ja sam voditelj i urednik podcasta na hrvatskom portalu Telegram. [dramatična glazba] Moj današnji gost je Živo Đurović, moj kolega, Telegramov urednik i novinar, naš stručnjak za vanjsku politiku. Danas pokušavamo objasniti jednu od najvećih priča modernog doba, raspad liberalnog poretka koji je oblikovao naše živote u proteklih osamdeset godina. Zove se Pax Americana i prije nego što prijeđemo na to kako se on upravo raspada i kako će Europa preispitati svoju poziciju u svijetu, mislim da vrijedi objasniti što je to zapravo bilo ili što zapravo još uvijek jest. Nakon Drugog svjetskog rata, Sjedinjene Države učinile su nešto što nijedna velika sila prije nije učinila na sasvim isti način. Umjesto da jednostavno drže kolonije i crpe, ovaj, resurse kao što su to činile Britanija ili Francuska, Amerikanci su odlučili izgraditi cijeli sustav pravila. Bretton Woods 1944., Svjetska banka, Međunarodni monetarni fond, Ujedinjeni narodi 1945., Marshallov plan 1948. Amerika je doslovno financirala obnovu Europe umjesto da je ostavi u ruševinama, kao što je to učinila nakon Prvog svjetskog rata, kada je ekonomska katastrofa izravno dovela do fašizma. Iste te godine, 1948., Staljin je blokirao Berlin i Zapadu je postalo jasno da Sovjetski Savez nije partner, nego prijetnja. Godinu dana kasnije rođen je NATO, a zanimljivo je da su Amerikanci aktivno gurali ono što će postati Europska unija, Schumanov plan, ugljen i čelik. Ne da bi zeznuli Ameriku, kako će Trump kasnije tvrditi, nego kako bi osigurali da Njemačka i, ovaj, Francuska više nikada ne ratuju jedna protiv druge i kako bi ojačali zapadnu Europu kao bedem protiv komunizma. Kroz Hladni rat Amerika je držala vojnu, ekonomsku, tehnološku i kulturnu dominaciju nad zapadnim svijetom. Na vrhuncu je u Europi bilo i do četiristo tisuća američkih vojnika. Kada se Sovjetski Savez raspao 1991., Europa je uzela ono što se zove mirovna dividenda. Srezala je proračune za obranu, proširila svoje države blagostanja i nastavila se oslanjati na američki sigurnosni kišobran. Čak i nakon što je Rusija anektirala Krim 2014., Europa nije bitno promijenila smjer. 00:02:57,300 --> 00:04:58,000 [Speaker 0]I to je bio taj sustav, Pax Americana. Amerika plaća račun, održava red, a svijet, posebno Europa, uživa u miru i prosperitetu pod tim kišobranom. Sada se taj sustav urušava, i to ne slučajno, već kao rezultat namjerne odluke jedne američke administracije, ove sadašnje, Trumpove administracije. O tome danas govorimo, kako je Donald Trump u svom drugom mandatu sustavno razmontirao osamdeset godina transatlantskih odnosa. Ne u jednom potezu, nego kroz niz udaraca koji se nadovezuju jedan na drugi. Prijetnje Grenlandu, carine protiv Europske unije, revizija vojnog položaja NATO-a, povlačenje američkih trupa iz Njemačke ovog proljeća, a potom na summitu NATO-a u Ankari i otvorena prijetnja potpunim povlačenjem američkih trupa iz Europe. I to sve zbog spora oko Grenlanda. U ovoj epizodi to ćemo podijeliti na četiri dijela. Uhm, prvo ćemo dublje ući u Pax Americana, koliko je to zapravo bio izbor, a ne prirodni tijek povijesti. Drugo, ući ćemo u to zašto je i kako Trump odlučio, recimo, razbiti odnose s Europom. Treće, zapitat ćemo se što Europska unija zapravo može učiniti i kako bi trebala izgledati njezina nova vanjska i obrambena politika. I četvrto, pogledat ćemo napetosti unutar same Europe, kako Njemačka, Poljska, Britanija gledaju na pokušaj Francuske da kroz koaliciju voljnih preuzme vodeću ulogu i što znači to što je Njemačka najavila da želi postati najveća konvencionalna vojna sila na kontinentu do 2035. [dramatična glazba] Kao što sam već spomenuo, sa mnom je moj dragi kolega Živo Đurović. Živo, drago mi je što si ovdje. 00:04:58,000 --> 00:04:59,060 [Speaker 1]Hvala na pozivu. 00:04:59,060 --> 00:05:20,280 [Speaker 0]Prije nego što prijeđemo, uhm, na Trumpa, uhm, koliko je po-- poredak koji sam upravo opisao, Pax Americana, zapravo bio namjeran američki izbor, svjesna strategija naspram jednostavnog prirodnog rezultata toga što je Amerika bila najjača sila nakon rata? Jesu li stvari mogle ispasti drugačije? 00:05:20,280 --> 00:06:39,972 [Speaker 1]Uhm, teško je reći, ali vjerojatnije je da je moralo ići ovim putem. Uhm, postojala su, postojala su dva različita skupa razloga zašto je Amerika imala ovakav pristup Europi nakon tisu-- 1945. Prije svega, Americi su trebala tržišta. Amerika je 1945. godine, uhm, imala pedeset posto svjetske industrijske proizvodnje, dakle stvarala je oko pedeset posto globalnog BDP-a, a činila je pet posto, oko pet posto globalne populacije. Tako da je morala negdje prodavati, morala je negdje izvoziti, a s polovicom svijeta potpuno uništenom, a drugom polovicom u biti, uhm, prilično siromašnom, uhm, jedina razumna opcija bila je pomoći onima koji će u budućnosti kupovati tvoje proizvode da se obnove i to je učinjeno u Europi. Učinjeno je na Dalekom istoku, u Aziji s Japanom i to je imalo ekonomskog smisla. Drugi razlog bio je taj što su američki životi izgubljeni dvaput u dva svjetska rata koja je započela Europa zbog europskih problema bez sudjelovanja Amerike. I, uhm, Amerika je morala, ovaj, ovaj, znaš, uhm, početi se boriti na strani jedne od, jedne strane u Europi u oba slučaja. 00:06:41,172 --> 00:07:12,472 [Speaker 1]Uhm, i to je bilo skupo. Bilo je skupo na mnogo različitih načina. Amerika se htjela osigurati da se, uhm, ništa slično više ne ponovi i, uhm, iz tog razloga '45., '46. bilo je jasno da je to jedini pristup. Uhm, kasnije, s razvojem neprijateljstava sa, sa S-- sa Sovjetskim Savezom i početkom, izbijanjem, uhm, Hladnog rata, to je imalo smisla, uhm, iz drugih razloga, ali bilo je jasno da je to jedini put naprijed. 00:07:12,472 --> 00:07:38,312 [Speaker 0]Dobro, skočimo sada nekoliko desetljeća naprijed. Uhm, od 1991. Europa je, uhm, zapravo naučila bespomoćnost. Uhm, prepustila je svoju, uhm, sigurnost Americi i u...

Nakon ruske invazije na Ukrajinu, EU i pojedine članice, uključujući Latviju, ograničile su ruske državne medije, no propaganda se nije utišala – samo je promijenila kanal. Umjesto televizije, pro-kremljski narativi danas kruže društvenim mrežama i aplikacijama za poruke, prilagođeni lokalnom kontekstu i sve češće pojačani umjetnom inteligencijom. U Latviji Kremlj i dalje najlakše doseže rusofonu publiku zahvaljujući desetljećima zajedničkog informacijskog prostora iz sovjetskog razdoblja, dok se u Poljskoj, gdje takva publika ne postoji, strategija okreće drugom cilju: umjesto popravljanja imidža Rusije, operacije utjecaja nastoje zavaditi Poljake i Ukrajince, iskorištavajući izbjegličku krizu, povijesne traume poput volinskih pokolja i domaće političke sukobe. U ovoj epizodi Lens EU podcasta bavimo se ruskom propagandom.Podcast je sinkroniziran na hrvatski uz pomoć AI-a.Projekt sufinancira Europska unija kroz program Multimedia Actions, a provodi se tijekom 24 mjeseca, počevši od ožujka 2026. godine.AI transkript:00:00:00,500 --> 00:00:18,940 [Speaker 0]Što se događa kada propaganda izgubi svoj najveći megafon? Nestaje li ili jednostavno mijenja oblik i pronalazi nove načine kako doprijeti do ljudi? Pozdrav i dobrodošli u The Lens EU podcast gdje istražujemo teme koje oblikuju Europu. Ja sam Arturs Gobzems, novinar latvijskog TV Neta. 00:00:20,380 --> 00:00:49,920 [Speaker 0][jingle] U današnjoj epizodi analiziramo kako se kremljska propaganda prilagodila digitalnom dobu, do koga još uvijek dopire, zašto određeni narativi nailaze na odjek i što Europa može učiniti kako bi se suprotstavila vanjskom manipuliranju informacijama. Nakon ruske invazije na Ukrajinu u punom opsegu, Europska unija i nekoliko njezinih država članica, uključujući Latviju, uvele su opsežna ograničenja za ruske državne medije. 00:00:50,940 --> 00:00:59,240 [Speaker 0]Te su mjere znatno smanjile doseg emitiranja pod pokroviteljstvom Kremlja diljem Europe i preoblikovale informacijski krajolik regije. 00:01:00,320 --> 00:03:06,320 [Speaker 0]Za mnoge Europljane to je djelovalo kao prijelomni trenutak. Ruska televizija dugo je bila jedan od najvidljivijih instrumenata utjecaja Kremlja u inozemstvu. Odjednom su kanali koji su godinama emitirali u europske domove nestali iz televizijskih paketa i s internetskih platformi. Bilo je primamljivo vjerovati da će uklanjanje najglasnijeg megafona ujedno utišati i samu poruku. No propaganda nije ograničena samo na televizijske kanale. Ograničavanje ruskih državnih medija poremetilo je važan distribucijski sustav, ali nije izbrisalo narative ni mreže koje su tim porukama osiguravale publiku. Operacije utjecaja su se prilagodile. Poruka se s televizijskih ekrana preselila na mobitele. Pro-kremljski narativi šire se putem Telegrama, TikToka, Facebooka, Instagrama, YouTubea i aplikacija za razmjenu poruka. Pojavljuju se u obliku kratkih videozapisa, memova, snimki zaslona, komentara influencera i proslijeđenih poruka, često bez ikakve vidljive veze s izvornim izvorom. Ovaj širi fenomen poznat je kao vanjsko manipuliranje informacijama i uplitanje, odnosno FIMI. To uključuje potpune neistine, ali i provjerene činjenice izvučene iz konteksta, selektivno izostavljanje i emocionalno nabijeno uokvirivanje. Cilj nije uvijek uvjeriti ljude da je neka tvrdnja istinita. Ponekad je dovoljno posijati sumnju, pojačati postojeće predrasude ili oslabiti povjerenje u demokratske institucije. Latvija pruža posebno zanimljiv primjer za analizu. 10ljeća sovjetske okupacije i migracija preoblikovali su demografski i jezični krajolik zemlje, dok je ruska televizija ostala široko dostupna i dugo nakon što je Latvija obnovila svoju neovisnost. To znači da nakon 2022. Kremlj nije morao graditi publiku ispočetka. Kako bih razumio zašto ruska strategija utjecaja u baltičkim državama djeluje drugačije nego u zapadnoj Europi, razgovarao sam s Marisom Andžansom, direktorom Centra za geopolitičke studije u Rigi. 00:03:07,920 --> 00:03:14,400 [Speaker 1]In the West, uh, Russia invested heavily in, in creating new media and, and working with, 00:03:15,520 --> 00:03:54,320 [Speaker 1]uhm, social media stories and, uhm, some non-mainstream media and politicians about this was not a need in the Baltic States 'cause you had many people that were born in Soviet information space and in Russia's information space. Physically they lived in, in Latvia, but virtually, I mean, information space in Russia. So there's completely, completely difference of, uhm, in many cases in Baltic States, well, you, you did not need to create new information space, no new media 'cause people simply, you know, followed, uh, the views from the East and there was no need to persuade, you know, many of them. 00:03:55,520 --> 00:04:34,360 [Speaker 0]Ono što Andžans opisuje pomaže objasniti zašto se iskustvo Latvije razlikuje od iskustva mnogih zapadnoeuropskih zemalja. Kremlj nije morao graditi publiku ispočetka. Te su navike ukorijenjene u latvijskoj povijesti 20. stoljeća. Prije Drugog svjetskog rata etnički Latvijci činili su 77 posto stanovništva. Do 1989. godine, nakon 10ljeća planskih migracija u sovjetsko doba, taj je udio pao na 52 posto, while the rusko stanovništvo poraslo s 9 posto na 33 posto. Danas oko 35 posto ljudi u Latviji kod kuće govori ruski. 00:04:35,420 --> 00:04:42,460 [Speaker 0]No jezik nije politički stav, a rusko govorno stanovništvo u Latviji nije jedinstvena homogena publika. 00:04:43,680 --> 00:05:39,400 [Speaker 0]Kako Andžans naglašava, slika nije crno-bijela. Ono što ove brojke pomažu objasniti jest dugotrajno postojanje paralelnih jezičnih i informacijskih prostora. Desetljećima je ruska televizija bila široko dostupna u Latviji. Gledatelji su mogli pratiti iste informativne emisije, zabavne programe i političke talk show emisije kao i publika u Rusiji. Kada su ti kanali ograničeni nakon 2022., uklonjen je važan izvor izravnog utjecaja Kremlja. No navike i narativi koje je ona učvrstila nisu nestali preko noći. To nameće ključno pitanje: jesu li ti pokušaji utjecaja usmjereni uglavnom na rusofone govornike ili narativi Kremlja ulaze i u širu političku raspravu i svakodnevni život u Latviji? Pitao sam Andžansa koja je meta i koliko lako ti narativi mogu prijeći jezične barijere. 00:05:40,600 --> 00:06:05,840 [Speaker 1]Mogu da se objede samo rusofonoj publici, ali ona jest u prvom planu. A i to možemo vidjeti zapravo i u kandidatima, ovaj, i u, ovaj, slika nije crno-bijela, ali postoje neznatne razlike kada je riječ o, uhm, o Europi, ovaj, stavovima o Rusiji, ovaj, stavovima o NATO-u, ovaj...00:06:06,620 --> 00:06:13,699 [Speaker 2]Među onima koji govore latvijski, strange Russian Russian NATO ovaj, ovaj, Marshall koji 00:06:15,320 --> 00:06:22,400 [Speaker 2]govore ruski, ovaj, tako da očito ovaj postoje neki, neki ovaj dijelovi latvijskog stanovništva. 00:06:22,400 --> 00:06:26,290 [Speaker 1]Susceptible to Russian propaganda, but this. ...

Više od 13 godina nakon što je Hrvatska postala posljednja članica EU-a, čini se da je Unija bliže sljedećem proširenju nego ikad. U ovoj epizodi LensEU podcasta istražujemo stanje u deset zemalja koje danas čekaju na članstvo — od Crne Gore i Albanije, koje su najdalje odmakle u pregovorima, preko Srbije čija vanjska politika izaziva sumnje u Bruxellesu, do Ukrajine i Moldavije koje su pristupni proces prošle rekordnom brzinom nakon ruske invazije. Analiziramo i zašto je Sjeverna Makedonija zapela na bugarskom pitanju, kako postdaytonski sustav koči Bosnu i Hercegovinu, te zašto Turska i dalje čeka od 1987. Uz to, partneri iz Hrvatske, Latvije i Poljske donose nacionalne perspektive na proširenje — od geopolitičke nužnosti koju u Rigi vide kao pitanje sigurnosti, preko sve opreznije poljske retorike opterećene poljoprivrednim sporovima i poviješću, do hrvatske rasprave zakočene neriješenim bilateralnim pitanjima sa Srbijom i Crnom Gorom. Na kraju se pitamo: može li EU s 35 članica funkcionirati bez temeljite institucionalne reforme?Podcast je sinkroniziran na hrvatski uz pomoć AI-a.Projekt sufinancira Europska unija kroz program Multimedia Actions, a provodi se tijekom 24 mjeseca, počevši od ožujka 2026. godine.AI transkript:00:00:00,360 --> 00:00:07,400 [Speaker 0]Moje ime je Paulina Pacua, reporterka SAM za Okopress, neovisni poljski medij, a ovo je Lens EU podcast. 00:00:08,720 --> 00:00:32,119 [Speaker 0]Lens, lokalizirana europska novinska služba, konzorcij je 8 medijskih organizacija koje surađuju kako bi europske priče približile lokalnoj publici u 5 zemalja. Zajedno istražujemo našu zajedničku europsku sadašnjost i budućnost, ono što ulijeva nadu, što izaziva zabrinutost, kako europska društva odgovaraju na današnje izazove i kako Europska unija oblikuje godine pred nama. 00:00:33,680 --> 00:00:40,140 [Speaker 0]Dobrodošli u Lens EU podcast, gdje istražujemo pokretače europske zajednice. 00:00:42,600 --> 00:01:00,589 [Speaker 0][glazba] Prošlo je preko 22 godine od najvećeg širenja EU 2004., kad je ušlo 10 zemalja i preko 13 godina od zadnjeg 2013., kad je Hrvatska postala zadnja članica nakon 10ljeća pristupanja. 00:01:02,250 --> 00:01:17,280 [Speaker 0]Sveukupno, Europska unija ili njezina prethodnica, Europska ekonomska zajednica, proširila se 7 puta od svog osnutka 1958., što znači da se krug proširenja događao otprilike svakih 9 ili 10 godina. 00:01:18,460 --> 00:01:29,600 [Speaker 0]Većina tih proširenja dogodila se u teškim ili izazovnim okolnostima i bila su praćena sumnjama i zabrinutošću. Dakle, vremenski gledano, moglo bi se reći da je krajnje vrijeme za sljedeće. 00:01:30,840 --> 00:01:46,660 [Speaker 0]No, ovaj put su oklijevanja ozbiljnija i, paradoksalno, pojačana su sve većim brojem država članica, njihovim različitim nacionalnim interesima i geopolitičkim pritiskom vanjskih aktera, ponajviše Rusije. 00:01:48,679 --> 00:01:49,380 [Speaker 0][glazba] 00:01:51,600 --> 00:02:10,960 [Speaker 0]Danas 10 europskih zemalja službeno traži članstvo u Europskoj uniji, iako se stanje njihovih pristupnih procesa znatno razlikuje. Zemlje Zapadnog Balkana, poput Sjeverne Makedonije, Crne Gore, Albanije, Srbije te Bosne i Hercegovine, u tom su procesu od 10 do gotovo 20 godina. 00:02:11,970 --> 00:02:42,800 [Speaker 0]Neke od njih već su uspjele otvoriti sva pregovaračka poglavlja i privremeno zatvoriti neka. Druge nisu otvorile niti jedno. Putem su proces kočili i bilateralni povijesni sporovi. Najnaprednija zemlja na svom putu prema EU, Crna Gora, otvorila je sva 33 pregovaračka poglavlja i privremeno zatvorila njih 18, uključujući 2 na takozvani Super utorak, 27. lipnja 2026. 00:02:44,140 --> 00:02:52,540 [Speaker 0]Prije par tjedana Europska komisija i Crna Gora počele su pisati pristupni ugovor, čime je zemlja bliže EU no ikad. 00:02:53,860 --> 00:03:11,340 [Speaker 0]Druga najnaprednija kandidatkinja, Albanija, podnijela je zahtjev za članstvo u EU 2009., a pristupne pregovore otvorila je tek u srpnju 2022. Od tada je završila proces screeninga, otvorila sva 33 pregovaračka poglavlja i privremeno zatvorila njih 3. 00:03:12,600 --> 00:04:00,910 [Speaker 0]Ipak, predstoji još dug put i ostaju pitanja o tome u kojoj je mjeri vlada premijera Edija Rame doista predana jačanju vladavine prava, borbi protiv korupcije, osiguravanju transparentnosti i odgovornosti u javnim institucijama te zaštiti temeljnih prava, uključujući slobodu medija. Nedavni prosvjedi zbog kontroverznog razvoja obale povezanog s Jaredom Kushnerom i Ivankom Trump samo su pojačali zabrinutost oko transparentnosti, upravljanja i vladavine prava. Također, postaje sve očitije da Srbija, koja je podnijela zahtjev za članstvo u EU u 2009., formalno otvorila pristupne pregovore 2014. i do sada otvorila 22 od 33 pregovaračka poglavlja, privremeno zatvorivši 2, 00:04:02,020 --> 00:05:03,060 [Speaker 0]nije voljna ispuniti jedan od ključnih uvjeta za pristupanje, usklađivanje sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom EU-a. Beograd vodi uglavnom prorusku vanjsku politiku, odbijajući provesti sankcije EU-a protiv Rusije i održavajući bliske veze s Moskvom. Stoga se za mnoge u EU postavlja pitanje želi li Srbija doista postati članica Unije ili bi njezino prerano primanje riskiralo uvođenje još jednog ruskog trojanskog konja u EU, što je Europa već iskusila s Mađarskom pod vladom Viktora Orbana. Sjeverna Makedonija, koja je podnijela zahtjev za članstvo u EU još 2004., do sada je završila samo proces screeninga. Njezino je pristupanje više puta odgađano zbog bilateralnih sporova sa susjednim zemljama. Nakon rješavanja dugogodišnjeg spora oko imena s Grčkom, što je rezultiralo time da je zemlja svom ustavnom imenu dodala prefiks Sjeverna, Skoplje se suočilo s novom preprekom iz Bugarske. 00:05:04,140 --> 00:05:16,580 [Speaker 0]Prema pregovaračkom okviru EU-a iz 2022., Sjeverna Makedonija mora izmijeniti Ustav i priznati bugarsku manjinu prije otvaranja prvog pregovaračkog klastera. 00:05:17,880 --> 00:06:08,064 [Speaker 0]Sadašnja vlada to je odbila učiniti bez jamstava da Sofija neće ponovno blokirati proces, čime je pristupanje zapravo zaustavljeno. Bosna i Hercegovina, Kosovo i Gruzija zaostaju iz vrlo različitih razloga i još nisu otvorile pristupne pregovore. Gruziji je dodijeljen status kandidata 2023., ali je njezin proces pristupanja zapravo zastao nakon demokratskog nazadovanja, pri čemu je vlada u Tbilisiju najavila da će obustaviti rad na članstvu u EU do kraja 2028., dok istovremeno usvaja zakone koje Bruxelles naveliko kritizira kao nespojive s europskim demokratskim standardima. Budući da 5 država članica EU-a još uvijek ne priznaje neovisnost Kosova, toj zemlji nije dodijeljen status kandidata. 

Prijevare su postale industrija vrijedna gotovo 400 milijardi eura godišnje. Ova epizoda podcasta bavi se dvama slojevima tog problema. Prvo se analizira slučaj Milten Group – mreža od preko 150 lažnih investicijskih platformi (jedna je čak sponzorirala nogometni klub) koja je prevarene diljem Europe koštala milijarde, a čiji je mozak, gruzijsko-izraelski državljanin, godinama izbjegavao pravdu dok ga nije uhvatila spletka izručenja iz Armenije. Zatim se otkriva nešto još neugodnije: da je Europol, agencija zadužena za koordinaciju borbe protiv baš takvog kriminala, godinama vodio takozvani "paralelni IT sustav" u kojem su se osjetljivi osobni podaci obrađivali mimo pravila o zaštiti podataka i IT sigurnosti – sustav koji je jedan zviždač opisao kao "crnu rupu". Epizoda završava osvrtom na interaktivnu simulaciju u kojoj korisnici mogu iskusiti kako funkcionira klasični "Bok mama" trik.Podcast je sinkroniziran na hrvatski uz pomoć AI-a.Projekt sufinancira Europska unija kroz program Multimedia Actions, a provodi se tijekom 24 mjeseca, počevši od ožujka 2026. godine.AI transkript:00:00:02,500 --> 00:00:38,060 [Speaker 0]Bok mama, mobitel mi ne radi. Molim te, pošalji mi poruku na ovaj broj. Jeste li ikada dobili ovakvu poruku? Vjerojatno jeste. Tako to zvuči kad prevaranti ciljaju nekoga koristeći klasični trik sa sinom ili kćeri. Obično počinje s nekoliko bezazlenih poruka tamo amo, a u nekom trenutku uvijek stigne zahtjev za prijenos novca. Sin, kći ili čak unuk navodno više ne mogu pristupiti svom internetskom bankarstvu zbog novog telefona, ali hitno moraju izvršiti važno plaćanje. I tako to počinje. 00:00:39,300 --> 00:01:04,500 [Speaker 0]Dosad već gotovo svatko zna nekoga tko je zamalo ili stvarno nasjeo na prijevaru. Internetski Romeo koji nakon tjedana laskanja odjednom treba novac. Investicijski savjetnik koji je otkrio novu kriptovalutu koja obećava nevjerojatne prinose. Pozivatelji koji uglavnom starijim ljudima govore da se dogodilo nešto strašno i da su u opasnosti. 00:01:06,000 --> 00:01:17,380 [Speaker 0]Oko toga se razvila čitava industrija koja u nekim zemljama čak djeluje pod političkom zaštitom. Stoga se pitamo može li EU uzvratiti udarac. 00:01:19,940 --> 00:02:14,940 [Speaker 0]Ovo je Lens EU osma epizoda. Moje ime je Ana Weiner. Novinarka sam u bečkom dnevniku Die Presse oko dvadeset godina i između ostalog, odgovorna sam za naš audio odjel, tako da vas danas ja vodim kroz ovu epizodu. U prvom dijelu oslanjamo se na istraživački serijal koji je objavljen u Die Presse početkom srpnja s izvještavanjem Kristofa Totera i Therese Wirth te interaktivnim alatima Katrin Nussmeier. Više o tome kasnije. U ovoj epizodi želimo vas upoznati s dva konkretna područja kibernetičkog kriminala. Prvo ću razgovarati s kolegicom Theresom Wirth o njezinom istraživanju goleme mreže prijevara koja je otkrivena nakon mnogo godina, takozvanom slučaju Milten Group. U drugom dijelu čut ćemo Fridu Thurm. Ona je viša novinarka u jednom od naših partnerskih medija Correctiv Europe u Njemačkoj. 00:02:16,060 --> 00:03:07,500 [Speaker 0]Još malo o kontekstu ove epizode. Global Anti Scam Alliance, organizacija čiji su članovi velike tehnološke tvrtke poput Googlea i Applea, kao i banke i udruge za zaštitu potrošača, procjenjuje da je prošle godine u svijetu zbog prijevara izgubljeno oko četiri stotine četrdeset i dvije milijarde američkih dolara, otprilike tristo osamdeset i šest milijardi eura. To znači da su prevaranti ostvarili gospodarski učinak usporediv s onim jedne članice EU-a, a veličine Danske. Što to zapravo znači za Austriju i EU upravo ću pitati svoju kolegicu Teresu Wirth. Ona je već nekoliko godina novinarka u Die Presse, pokrivajući priče iz glavnog grada Beča i okolice. Počeli smo s prilično jednostavnim pitanjem: što točno mislimo kada govorimo o prijevarama? 00:03:11,980 --> 00:03:49,450 [Speaker 1]Taj se izraz koristi za prijevaru u kojoj počinitelj iskorištava povjerenje ljudi, drugih ljudi, a radi se o novcu ili osobnim podacima. To je ono do čega uvijek žele doći. I to se, pa, posebno u zemljama njemačkog govornog područja, zapravo često koristi u kontekstu interneta. Dakle, sve što se događa u kibernetičkom kriminalu i prijevarama naziva se scam, ali i lažni SMS-ovi ili lažne WhatsApp poruke ili pozivi, na njih se također odnosi ovaj zbirni pojam. 00:03:49,450 --> 00:03:56,640 [Speaker 0]Poput onih koje smo čuli na početku epizode. Koliko ima takvih slučajeva u Austriji i EU-u točno? 00:03:56,640 --> 00:04:28,840 [Speaker 1]Da, to je malo teško reći u brojkama. Gledala sam to za Austriju od prošle godine. Bilo je nešto više od trideset tisuća prijava čiste internetske prijevare, a tu je i dodatna stavka, uhm, kaznena djela prijevare. To uključuje sve i svašta, uključujući prijevare sa socijalnim naknadama, ali i phishing SMS-ove ili WhatsApp poruke. Uključeni su i prijevarni pozivi, a toga je bilo oko šezdeset tisuća. Tako da da, teško je reći, ali moglo bi se reći da je u tom rasponu. 00:04:28,840 --> 00:04:35,280 [Speaker 0]Jer vjerojatno u mnogim od tih slučajeva, uhm, postoji velik broj neprijavljenih slučajeva jer se mnogi ljudi srame i to ne prijavljuju. 00:04:35,280 --> 00:04:43,680 [Speaker 1]Točno. To sam upravo htjela reći. Dakle, ove brojke ne zvuče tako velike, a to je zato što mnogi ljudi to uopće ne prijave policiji. 00:04:43,680 --> 00:04:45,540 [Speaker 0]A na razini EU-a? 00:04:45,540 --> 00:05:24,740 [Speaker 1]Na razini EU-a zapravo nisam pronašla nikakve brojke, vjerojatno iz sličnog razloga jer je to tako ogromno područje, ali Global Anti Scam Alliance objavio je izvješće u kojem je iznio podatak o šteti za proteklu godinu, a to je bilo oko pedeset sedam milijardi eura štete uzrokovane prijevarama u EU-u u 2025. To je jako puno. A proveli su i anketu prema kojoj se tri četvrtine Europljana prošle godine suočilo s pokušajima prijevare. Naravno, nisu svi nasjeli, ali to je stvarno široko područje. 00:05:24,740 --> 00:05:30,540 [Speaker 0]Mhm. Može li se reći koje su zemlje ili države posebno pogođene? 00:05:30,540 --> 00:05:51,980 [Speaker 1]Pa rekla bih sve, ali posebno zapadna Europa, bogatije zemlje, jasno Francuska, Njemačka, Nizozemska. U Španjolskoj također ima puno toga. Dakle, veliki iznosi štete. Također i Velika Britanija koja nije u EU-u, ali, ali i oni imaju stvarno velike, da, uvijek velike iznose koji se tamo gube. 00:05:51,980 --> 00:06:05,640 [Speaker 0]Za vaše istraživanje o toj temi imali smo veliki fokus na cijelu temu s osvrtom na Austriju, ali i Njemačku i EU. Razgovarali ste s čovjekom koji lovi milijunske prevarante u Europi. To je bio i naslov priče. Tko je to?00:06:06,424 --> 00:06:40,144 [Speaker 1]To je Nino Goldbeck, viši državni odvjetnik u B...