DiscoverLens EU
Lens EU
Claim Ownership

Lens EU

Author: Presshaus

Subscribed: 2Played: 8
Share

Description

Novi tjedni podcast LENS EU na pet jezika trebali bi približiti europsku politiku ljudima koji su njome izravno pogođeni. Odluke EU-a oblikuju cijene energije, prava na zaštitu podataka, tržišta nekretnina i vjerodostojnost izbora diljem kontinenta. Unatoč tome, politički Bruxelles za mnoge Europljane djeluje pomalo apstraktno. Ideja ovog podcasta je da tu europsku politiku približimo našim čitateljima i slušateljima.

LensEU koordinira OKO.press iz Poljske. Ostali partneri su CORRECTIV iz Njemačke, Die Presse iz Austrije, TVNET iz Latvije i Telegram iz Hrvatske. Projekt podržavaju međunarodna novinska agencija AFP iz Francuske, ENEX iz Luksemburga i Mainspring iz Austrije.

Projekt sufinancira Europska unija u sklopu programa Multimedia Actions, a traje 24 mjeseca počevši od travnja 2026.

U titlovanju i prijevodu podcasta korišteni su AI alati.
21 Episodes
Reverse
Mlijeko, brašno, jaja i malo maslaca: sastojci za običnu palačinku koji su generacijama dio svakodnevice diljem Europe. Što se događa kad i oni postanu prevelik teret za novčanik? U ovoj epizodi LensEU-a Correctiv Europe predstavlja Pancake Index, alat koji uspoređuje cijene osnovnih namirnica s prihodima u 28 europskih zemalja. Indeks pokazuje koliko si palačinki ljudi danas mogu priuštiti u odnosu na 2016. Rezultati su zabrinjavajući: sastojci su poskupjeli posvuda, a u otprilike polovici zemalja ljudi si mogu priuštiti manje nego prije deset godina. Razgovaramo o tome što siromaštvo znači za zdravlje, obrazovanje i budućnost djece. Istražujemo i zašto hrana poskupljuje: od pandemije i rata u Ukrajini do cijena energije, klimatskih promjena i marži trgovaca. Kolege iz Slovačke, Latvije i Poljske donose lokalne priče o tome kako inflacija mijenja prehrambene navike i najteže pogađa kućanstva s niskim prihodima. Na kraju se pitamo što se može učiniti i hoće li hrpa palačinki postati još manja.*Podcast je sinkroniziran na hrvatski uz pomoć AI-a.**Projekt sufinancira Europska unija kroz program Multimedia Actions, a provodi se tijekom 24 mjeseca, počevši od ožujka 2026. godine.AI transkript:00:00:00,400 --> 00:03:03,100 [Speaker 0]Mlijeko, brašno, jaja i malo masnoće. To je sve što vam treba za običnu palačinku. Ovi su sastojci generacijama dio svakodnevice u kuhinjama diljem Europe. Ništa luksuzno, ništa komplicirano. Ali što se događa kada čak i te osnovne namirnice postanu prevelik teret za novčanik? Kada tjedna kupovina postaje sve skuplja, unatoč sve manjem broju artikala na računu? Za mnoge ljude diljem Europe to je već dugo stvarnost. Cijene hrane znatno su porasle posljednjih godina i iako je inflacija ponegdje malo popustila, cijene su u mnogim zemljama i dalje visoke, što nas dovodi do pitanja koje si postavlja sve više ljudi: jesu li nam prihodi još uvijek dovoljni za svakodnevne potrepštine? To ćemo istražiti u ovoj epizodi Lens EU-a. [glazba] Lens EU fokus na ono što pokreće europsku zajednicu. Ja sam vaša domaćica, Lilith Cole, međunarodna reporterka u Correctivu i dio tima Correctiv Europe. Zajedno s lokalnim i slobodnim novinarima iz cijele Europe istražujemo teme koje prelaze nacionalne granice i utječu na sve nas. Proteklih nekoliko godina inflacija je pogodila gotovo svakoga u Europi. To se vidi na cijeni goriva, računima za kućanstvo poput grijanja, kartama za javni prijevoz i, naravno, hrani. Svi moramo jesti, a to hranimo li se uravnoteženo ili ne može imati ozbiljne posljedice na gotovo svaki aspekt našeg života. Zato smo htjeli saznati koliko su točno ljudi pogođeni rastom cijena hrane. U kojim europskim zemljama ljudi s primanjima mogu priuštiti najviše, a gdje najmanje? U Correctiv Europeu razvili smo alat Pancake Index, odnosno indeks palačinki. On pokazuje koliko si palačinki ljudi mogu priuštiti u Europi u usporedbi s 2016. godinom. [glazba] Dakle, kako ovaj indeks funkcionira? Zamislimo da živite u Njemačkoj. Imate prosječni raspoloživi dohodak i baš vam se jedu palačinke. Uzmete malo brašna, mlijeka, jaja i malo maslaca. Ti sastojci čine ono što smo definirali kao standardnu europsku palačinku. U stvarnosti, recepti nisu potpuno isti u svakoj zemlji. Mogu se razlikovati čak i unutar iste zemlje, baš kao što sam ja naučila raditi palačinke drugačije odrastajući u Berlinu, nego moji kolege u Hamburgu. Zapravo, oni ih čak ni ne zovu Eierkuchen, nego Pfannkuchen. No, na kraju smo se za njemačku verziju odlučili za naziv Pfannkuchen Index i Pancake Index zbog sličnosti. 00:03:04,400 --> 00:05:07,540 [Speaker 0]Ali u našem indeksu recept za ovu poslasticu isti je u svakoj zemlji jer je to jedini način za poštenu usporedbu. Dakle, za indeks uspoređujemo cijene sastojaka s medijanom raspoloživog dohotka u svakoj zemlji. Kao zajedničko mjerilo koristimo pet posto dnevnog raspoloživog dohotka. Uostalom, nitko ne troši cijelu plaću na palačinke. Ono što naš indeks čini posebnim jest to što ne gleda samo koliko je hrana skupa, već uspoređuje cijene s novcem koji većina društva zapravo ima na raspolaganju. To nam omogućuje da dođemo do ključnog pitanja: koliko si palačinki mogu priuštiti sa svojim novcem? [glazba] Visoka cijena ne znači svugdje isto. Litra mlijeka može koštati otprilike isto u dvije različite zemlje. To ipak ne znači da je jednako skupa ljudima koji tamo žive. Ako osoba u jednoj od tih zemalja zarađuje znatno manje, ista će cijena biti puno veći teret za njezin svakodnevni život, a to je upravo razlika koju indeks palačinki čini vidljivom. On otkriva trend koji je razlog za zabrinutost diljem Europe. Od 2016. sastojci za palačinke poskupjeli su u svakoj zemlji koju smo ispitali, ali prihodi nisu svugdje rasli istim tempom. Kao rezultat toga, ljudi u otprilike polovici od 28 zemalja koje smo proučavali mogu si priuštiti manje palačinki nego prije deset godina. Drugim riječima, iako mnogi sada zarađuju više, neki si zapravo mogu priuštiti manje sa svojim prihodima. Ako želite sami isprobati alat, pogledajte naš članak. Link možete pronaći u bilješkama emisije. [glazba] Samo gledanje prihoda i cijena u supermarketima ne govori nam cijelu priču. Postoje i ogromne razlike među zemljama. Ali čekajte malo, moramo se nakratko vratiti korak unatrag i porazgovarati o našoj metodologiji, odakle dolaze podaci i kako smo ih obradili. 00:05:08,620 --> 00:05:21,580 [Speaker 0]Ponavljam, iza našeg indeksa palačinki i istraživanja stoji mnogo podataka. Naši se izračuni temelje na cijenama četiriju osnovnih namirnica: brašna, mlijeka, jaja i maslaca. 00:05:22,600 --> 00:06:54,528 [Speaker 0]Prikupili smo informacije o tipičnim cijenama u svakoj zemlji prikupljanjem podataka s interneta. Kombinirali smo ih s podacima Eurostata o raspoloživom dohotku i stopama inflacije. Dodatno, za Njemačku smo detaljnije proučili cijene u rujnu 2026. Prikupili smo cijene sastojaka s web stranica Aldija Nord i Aldija Süd te ih kombinirali s podacima s crowdsourcing platforme Open Food Prices. Na toj platformi potrošači mogu sami prijaviti cijene iz različitih trgovačkih lanaca. Ukupno su naši izračuni uključili 120 opažanja cijena s Open Food Prices i još 50 iz Aldija. Zatim smo izračunali medijan za svaki skup vrijednosti. Sljedeće što smo se zapitali bilo je kako možemo usporediti što si ljudi u različitim zemljama zapravo mogu priuštiti sa svojim prihodima, jer količina novca dostupna za hranu ovisi i o zemlji u kojoj ljudi žive i o njihovoj dohodovnoj skupini te, naravno, o drugim bitnim troškovima koje moraju pokriti: stanarini, osiguranju i tako dalje. Kako bismo stvorili dosljednu osnovu za usporedbu, koristili smo pet posto prosječnog dnevnog dohotka u svakoj zemlji, iznos koji predstavlja realan udio onoga što bi ljudi mogli potrošiti u supermarketu svaki dan. Zatim smo izračunali koliko bi si palačinki ljudi mogli priuštiti s tim novcem. Važna napomena: čak i da smo koristili drugačiji udio dohotka, poredak zemalja i promjene tijekom vremena ostali bi isti. 00:06:59,568 --> 00:07:45,088 [Speaker 0]Pogledajmo ljestvicu. U 2016. Njemačka je još uvijek bila na vrhu kada je riječ o odnosu između prihoda i cijena sastojaka. Deset godina kasnije njezino je mjesto zauzela Austrija. Tamo 2016. vjerojatno sam si mogla priuštiti 20 palačinki na tanjuru. Danas si ne mogu priuštiti ni 17. To znači da si sada mogu priuštiti 16,8 posto manje nego tada. Ipak, brojka nije tako loša. Svakako bih se ionako najela do pucanja. Očito ne bih trebala stalno živjeti samo na palačinkama, ali budimo iskreni, prilično su ukusne. Dakle, relativno...
Migracije su već godinama jedno od najkontroverznijih političkih pitanja u Europi. No što se događa kada se kretanje ljudi namjerno koristi kao oružje protiv drugih država? U ovoj epizodi istražujemo kako se migracije iskorištavaju za stvaranje pritiska na europske granice, destabilizaciju društava i poticanje političkih napetosti. Zašto je Latvija već više od pet godina izložena kontinuiranom migracijskom pritisku iz Bjelorusije i zašto taktike koje se pritom koriste postaju sve agresivnije? Kako je Poljska odgovorila na slične pritiske na svojoj granici? Kakvu ulogu migracije imaju u političkoj polarizaciji u Njemačkoj i zašto se Hrvatska zalaže za snažniju zaštitu vanjskih granica Europske unije?Zajedno s novinarima iz Latvije, Poljske, Njemačke i Hrvatske analiziramo kako funkcionira instrumentalizacija migracija, što ona znači za europsku sigurnost te može li Europska unija istodobno zaštititi svoje granice i poštovati pravo na traženje azila.#lensEU*Podcast je sinkroniziran na hrvatski uz pomoć AI-a.**Projekt sufinancira Europska unija kroz program Multimedia Actions, a provodi se tijekom 24 mjeseca, počevši od ožujka 2026. godine.AI transkript:00:00:00,740 --> 00:00:16,760 [Speaker 0]Migracije su godinama jedno od političkih pitanja u Europi koja najviše izazivaju podjele. Oblikovale su izborne kampanje, poticale političke napetosti i nametnule teška pitanja o sigurnosti granica, nacionalnom suverenitetu i pravu na azil. 00:00:18,080 --> 00:00:46,660 [Speaker 0]No, za neke europske zemlje migracije su postale i nešto sasvim drugo, alat kojim ih protivnici napadaju. [glazba] Ja sam Linda Dauzina Lapane, novinarka latvijskog TVNET-a. U ovoj epizodi Lens EU-a istražujemo pretvaranje migracija u oružje, odnosno kako se kretanje ljudi može namjerno iskoristiti za pritisak na druge zemlje. 00:00:47,940 --> 00:01:10,480 [Speaker 0]Zajedno s kolegama novinarima iz Poljske, Njemačke i Hrvatske istražit ćemo kako ta taktika funkcionira, kakve posljedice može imati na europska društva i kako Europska unija na to odgovara. A ovo je tema koja nas se itekako tiče. Latvija se već više od pet godina suočava s neprestanim migracijskim pritiskom iz susjedne Bjelorusije. 00:01:11,900 --> 00:01:30,200 [Speaker 0]Ono što je počelo kao kriza na vanjskoj granici Europske unije, pretvorilo se u trajni sigurnosni izazov koji latvijske vlasti smatraju namjernim pokušajem destabilizacije zemlje. I unatoč godinama truda da se ojača sigurnost granica, pritisak ne prestaje. 00:01:31,560 --> 00:01:57,580 [Speaker 0]Nedavni događaji ukazuju na to da taktike koje se koriste protiv Latvije postaju sve agresivnije. [glazba] Da bismo razumjeli što se danas događa na latvijskoj granici, moramo se vratiti u ljeto 2020. Odnosi između Bjelorusije i Europske unije naglo su se pogoršali nakon spornih predsjedničkih izbora u Bjelorusiji i nasilnog gušenja prosvjeda. 00:01:59,080 --> 00:02:12,180 [Speaker 0]EU je uveo sankcije režimu Aleksandra Lukašenka, a potom su tisuće ljudi, mnogi s Bliskog istoka, počeli putovati u Bjelorusiju uz obećanje lakšeg puta u Europsku uniju. 00:02:13,680 --> 00:02:36,560 [Speaker 0]Neki su stizali letovima u Minsk, a zatim su prevoženi prema granici s Litvom, Latvijom i Poljskom. Europske vlade optužile su Bjelorusiju da namjerno organizira ta kretanja kao odmazdu za sankcije EU-a. Bio je to upečatljiv primjer kako se migracije mogu iskoristiti za pritisak na susjedne zemlje bez upotrebe konvencionalne vojne sile. 00:02:38,420 --> 00:03:11,440 [Speaker 0]No, iako su se događaji na istočnoj granici Europe činili nesvakidašnjima, sama taktika nije bila nimalo nova. Američka politologinja Kelly M. Greenhill identificirala je najmanje 81 povijesni slučaj onoga što naziva prisilno projektiranim migracijama, namjernom manipulacijom kretanja ljudi radi postizanja političkih ciljeva. Tijekom hladnog rata istočna Njemačka je olakšavala kretanje migranata prema zapadnoj Njemačkoj kako bi iznudila političke i ekonomske ustupke. 00:03:12,740 --> 00:03:32,060 [Speaker 0]Desetljećima kasnije, bivši libijski vođa Muammar Gaddafi više je puta prijetio Europi povećanom migracijom ako se ne ispune njegovi zahtjevi. Različite vlade, različite okolnosti, ali slična politička računica. Cilj nije nužno prebaciti velik broj ljudi preko granice. 00:03:33,080 --> 00:03:52,700 [Speaker 0]Ponekad sama prijetnja priljevom može biti dovoljna da utječe na odluke druge vlade. Istraživanje Kelly Greenhill sugerira da je ta strategija često bila uspješna. U gotovo tri četvrtine slučajeva koje je ispitala, oni koji su koristili migraciju kao sredstvo prisile ostvarili su barem dio svojih ciljeva. Ali zašto? 00:03:54,140 --> 00:04:47,140 [Speaker 0]Jedan važan razlog je taj što je migracija već ionako politički osjetljivo pitanje u mnogim demokratskim društvima. Može izazvati nesuglasice oko sigurnosti, nacionalnog identiteta, javnih resursa i odgovornosti za zaštitu onih koji traže azil. Vlade koje namjerno manipuliraju migracijskim tokovima možda žele iskoristiti te postojeće podjele. [glazba] Upravo je to ono što ovu bjelorusku operaciju čini posebno znakovitom. Latvijske vlasti optužuju bjeloruski režim za namjerno poticanje i održavanje migracijskog pritiska kao dio hibridne kampanje protiv Latvije, a time i protiv Europske unije. Cilj je, prema latvijskim dužnosnicima, potkopati sigurnost granica, iscrpiti resurse i stvoriti nestabilnost. 00:04:48,260 --> 00:05:05,240 [Speaker 0]I unatoč godinama pojačane zaštite granica, pritisak se nastavio, a metode su postale sve konfrontacijskije. U 2024. godini latvijski graničari spriječili su 5388 pokušaja neregularnog prelaska granice iz Bjelorusije. 00:05:06,340 --> 00:05:25,340 [Speaker 0]U 2025. taj se broj popeo na više od 12.000, a do kraja listopada 2026. ukupna brojka već je premašila onu zabilježenu tijekom cijele prethodne godine. No, latvijske vlasti sve više zabrinjavaju i namjerni činovi sabotaže i zastrašivanja. 00:05:26,920 --> 00:05:47,240 [Speaker 0]Do 24. listopada ove godine zabilježili su 61 slučaj oštećenja granične infrastrukture u usporedbi s 23 tijekom cijele 2025. Nadzorne kamere su uništavane ili kradene, ograde su rezane, a odgovorni su ponekad bježali natrag u Bjelorusiju prije nego što su graničari stigli intervenirati. 00:05:48,660 --> 00:06:23,928 [Speaker 0]Situacija je 6. listopada poprimila posebno alarmantan tijek. Prema latvijskim oružanim snagama, trojica maskiranih i očito naoružanih muškaraca pokušala su prisiliti skupinu od najmanje 20 migranata da prijeđu granicu, pritom prijeteći latvijskim vojnicima. Nekoliko sati kasnije maskirane osobe ušle su na latvijski teritorij, oštetile razvodnu kutiju za struju i ukrale nadzorne kamere prije povlačenja u Bjelorusiju. No, možda je najznača...
Nakon listopadskog summita u Bruxellesu čelnici EU-a i dalje su podijeljeni oko sljedećeg dugoročnog proračuna Europske unije za razdoblje 2028.–2034., koji pokriva sve, od željeznica i škola do poljoprivrede, istraživanja i obrane. U ovoj epizodi EU Lensa istražujemo što je zapravo na kocki. Zašto zemlje koje više uplaćuju u EU proračun nego što povlače poput Njemačke i Nizozemske žele manji proračun, dok se Hrvatska i Poljska bore za očuvanje kohezijskih i poljoprivrednih sredstava. Koliko razvoj Hrvatske ovisi o novcu iz EU-a i zašto hrvatska vlada proračun vidi kao političko, a ne samo ekonomsko pitanje? Hoće li manje i slabije razvijene zemlje izgubiti ako više novca bude išlo kroz natječajne programe na razini cijelog EU-a, poput Obzora Europa i novog Europskog fonda za konkurentnost? Odakle bi EU mogla namaknuti nova sredstva u proračun? I zašto Bruxelles i nacionalne prijestolnice žure sklopiti dogovor prije izbora 2027. u Francuskoj, Italiji i Poljskoj, dok Marine Le Pen obećava smanjenje francuskog doprinosa EU-u? Iz Zagreba izvještava redakcija Telegrama, a iz Varšave OKO Pressa.#lensEU*Podcast je sinkroniziran na hrvatski uz pomoć AI-a.**Projekt sufinancira Europska unija kroz program Multimedia Actions, a provodi se tijekom 24 mjeseca, počevši od ožujka 2026. godine.AI transkript:00:00:00,300 --> 00:00:12,480 [Speaker 0]„Iskreno, mislim da nam se ne žuri.“ Tako je švedski tehnički premijer Ulf Kristersson opisao tempo pregovora o sljedećem dugoročnom proračunu Europske unije. 00:00:13,620 --> 00:01:06,660 [Speaker 0]Nakon summita EU-a u Bruxellesu 15. i 16. listopada još uvijek nije bilo dogovora o tome kako podijeliti gotovo dva bilijuna eura između 2028. i 2034. Za neke vlade ovo je spor oko visine računa. Za zemlje poput Hrvatske i Poljske radi se i o tome kako će se financirati željeznice, škole, vodovodni sustavi, istraživanja i poljoprivreda u godinama koje dolaze. Dobrodošli u podcast EU Lens. Ja sam Filip Pravnić s Telegrama ovdje u Zagrebu. [glazba] Krenimo od osnova. Uhm, višegodišnji financijski okvir ili VFO sedmogodišnji je okvir potrošnje EU-a. On postavlja gornje granice i prioritete za godišnje proračune EU-a. 00:01:07,740 --> 00:01:25,880 [Speaker 0]Sadašnji okvir traje do kraja 2027. U srpnju 2025. Europska komisija predložila je novi okvir oko 1,76 bilijuna eura u cijenama iz 2025. ili gotovo dva bilijuna u tekućim cijenama. 00:01:27,580 --> 00:01:34,360 [Speaker 0]To, ovaj, iznosi oko 1,26 posto bruto nacionalnog dohotka EU-a. 00:01:35,540 --> 00:01:59,200 [Speaker 0]Paket također mora predvidjeti, ovaj, otplatu zajmova korištenih za financiranje programa oporavka od pandemije. Ali kontroverznija promjena je način na koji bi novac bio organiziran. Ovaj, Komisija želi uvesti niz programa, uključujući kohezijsku i poljoprivrednu potrošnju u nacionalne i regionalne planove partnerstva. 00:02:00,320 --> 00:02:16,640 [Speaker 0]Ti bi planovi vrijedili oko 865 milijardi eura u tekućim cijenama. Ovaj, unutar te arhitekture značajna sredstva ostala bi zaštićena za potporu dohotku poljoprivrednika. 00:02:18,080 --> 00:02:29,900 [Speaker 0]Komisija također predlaže otprilike 409 milijardi eura za konkurentnost, uključujući novi Europski fond za konkurentnost i Obzor Europa. 00:02:31,220 --> 00:03:12,900 [Speaker 0]Velik dio tih sredstava dodjeljivao bi se putem programa na razini EU-a, a ne kroz, ovaj, zajamčene nacionalne omotnice. Ovaj, prijavitelji bi se natjecali prema pravilima svakog programa. Dakle, glavno je pitanje kako uravnotežiti poznate prioritete s onim novijima. Kohezijska politika pomaže manje razvijenim regijama da uhvate korak. Zajednička poljoprivredna politika podupire poljoprivrednike i ruralne zajednice, ali ovaj, EU je također pod pritiskom da više ulaže u tehnologiju, industrijsku konkurentnost, sigurnost i obranu. 00:03:15,040 --> 00:03:38,400 [Speaker 0]Države članice se ne slažu oko veličine i raspodjele proračuna. Ovaj, nekoliko neto uplatiteljica, uključujući Njemačku i Nizozemsku, inzistiralo je na štednji i jasnijim prioritetima. Zemlje koje brane kohezijsku potrošnju, uključujući Hrvatsku i Poljsku, upozoravaju na smanjenje resursa dostupnih siromašnijim regijama i poljoprivrednicima. 00:03:40,060 --> 00:03:58,200 [Speaker 0]Irska je kao predsjedajuća Vijećem 10. listopada iznijela pregovarački prijedlog od oko 1,62 bilijuna eura u cijenama iz 2025., što je 141 milijardu eura manje od prvotnih prijedloga Komisije. 00:03:59,580 --> 00:04:40,600 [Speaker 0]Predsjedništvo je tvrdilo da njihov prijedlog zadržava ključne prioritete uz ostvarivanje ušteda. To nije riješilo podjele. Na sastanku Europskog vijeća 15. i 16. listopada čelnici su raspravljali o kompromisu, ali nisu postigli konačni dogovor. Zamolili su predsjednika Europskog vijeća Antonia Costu da nastavi pregovore. Kako bismo razumjeli zašto je to važno za Hrvatsku, pridružila mi se kolegica s Telegrama Irena Frolan Gasparić. [glazba] Bok Irena, hvala na dolasku. 00:04:40,600 --> 00:04:40,980 [Speaker 1]Hvala na pozivu. 00:04:40,980 --> 00:04:48,740 [Speaker 0]Koliko je zapravo važno financiranje iz Europske unije za Hrvatsku i kakav je ishod pregovora? 00:04:49,520 --> 00:05:32,260 [Speaker 1]Mislim da je teško precijeniti važnost EU fondova ovdje u Hrvatskoj, pogotovo s političkog stajališta. Dopusti mi da te samo na brzinu provedem kroz raspored hrvatskog premijera, gospodina Andreja Plenkovića, u proteklih nekoliko tjedana. Otvorio je novu zgradu vrtića, sudjelovao je na dodjeli ugovora za novu željezničku prugu. Bio je na ponovnom otvorenju obnovljenog dvorca. Bio je i na otvorenju geotermalnog rekreacijskog parka. Samo prošli tjedan uspio je posjetit obnovljeni muzej, zgradu fakulteta, obnovljeno lječilište, hotel i botanički park, a to vjerojatno nije ni cijeli popis. Sasvim je moguće da sam ponešto i propustila. 00:05:32,280 --> 00:05:40,420 [Speaker 0]Pa zašto premijer u svom zgusnutom rasporedu nalazi vremena za putovanja po zemlji i odlaske na sve te događaje? 00:05:41,080 --> 00:05:58,600 [Speaker 1]Zato što je to dio šire političke strategije. Svi ti projekti su, ovaj, sufinancirani uglavnom novcem iz EU-a, a premijera, njegova stranka, kolege i zastupnici predstavljaju kao onoga koji je žestoko pregovarao u Bruxellesu i uspio osigurati ta sredstva. 00:05:59,920 --> 00:06:07,320 [Speaker 1]Zato je ishod trenutnih pregovora o proračunu EU-a politički važan i za vladajuću stranku i za samog premijera.00:06:07,996 --> 00:06:11,056 [Speaker 0]Ali ne radi se samo o stranačkoj politici, zar ne? 
Koliko je Europa doista spremna za krizu? Što se događa kada nakon toplinskog vala uslijede poplave, nestane struje, kolabiraju komunikacijske mreže ili kada iza svega stoji namjerna sabotaža? U novoj epizodi podcasta LensEU istražujemo pripravnost lokalnih vlasti diljem kontinenta.Budući da javno dostupnih podataka gotovo nema, Correctiv i mreža Correctiv Europe sami su ih prikupili. Upitnik s gotovo pedeset pitanja poslan je u više od 400 njemačkih okruga i gradova te u 210 švicarskih općina. Rezultati otkrivaju ozbiljne praznine. Mnoge lokalne vlasti imaju planove za hitne slučajeve, ali ih ne provode. Nedostaje novca i osoblja, a sustav uvelike ovisi o volonterima. Skloništa ima za manje od jedan posto njemačkog stanovništva. Gradonačelnici Lavova i Mikolajiva, Andrij Sadovij i Oleksandr Sinkevič, objašnjavaju što je Ukrajina naučila o otpornosti tijekom rata: od decentralizacije kritične infrastrukture do komunikacije kao jednako važnog resursa. Uz portugalski medij Gerador analiziramo razorne oluje koje su obitelji ostavile bez doma i struje, a uz stručnjaka sa Sveučilišta u Wrocławu i suradnika OKO.pressa Poljsku, koja nakon hladnog rata civilnu zaštitu gradi gotovo od nule. Slušajte LensEU i pratite priče koje prelaze nacionalne granice.#lensEUPodcast je sinkroniziran na hrvatski uz pomoć AI-a.Projekt sufinancira Europska unija kroz program Multimedia Actions, a provodi se tijekom 24 mjeseca, počevši od ožujka 2026. godine.AI transkript: 00:00:00,380 --> 00:00:30,940 [Speaker 0]Koliko je vaše lokalno područje spremno za krizu? Što se događa kada nakon toplinskog vala uslijede velike poplave i struja iznenada nestane, kada komunikacijske mreže kolabiraju ili kada je uzrok namjerni čin sabotaže? Kako se utjecaji klimatskih promjena pojačavaju, geopolitičke tenzije rastu, a rat se vraća u Europu, pripravnost za krizne situacije postaje sve važnija diljem kontinenta. No, koliko smo zapravo spremni? 00:00:31,980 --> 00:01:39,360 [Speaker 0]Količina javno dostupnih informacija trenutno je vrlo ograničena, pa smo kontaktirali lokalne vlasti kako bismo saznali više, jer u hitnim slučajevima lokalna pripravnost je ključna, kao i to znamo li zaštititi sebe i druge. To je ono što istražujemo u ovoj epizodi Lens EU-a. [muzika] Lens EU, zumiramo ono što pokreće europsku zajednicu. Ja sam vaša domaćica, Lilit Kruhel, međunarodna reporterka u Correctivu i dio tima Correctiv Europe. Zajedno s lokalnim i slobodnim novinarima iz cijele Europe istražujemo teme koje prelaze nacionalne granice i utječu na sve nas. Proteklih nekoliko mjeseci ponovno je pokazalo kako klimatske promjene i geopolitičke tenzije utječu na cijelu Europu, oblikujući vijesti, politiku, a u nekim regijama i svakodnevni život ljudi. 00:01:40,480 --> 00:02:47,800 [Speaker 0]Zato smo željeli saznati koliko su ljudi zapravo zaštićeni kada nastupi kriza, a budući da volimo pričati priče kroz podatke, počeli smo tražiti brojke, idealno na lokalnoj razini diljem Europe. No, kada je riječ o pripravnosti za krizne situacije, naišli smo na problem. Bilo je vrlo malo javno dostupnih podataka o tome koliko su lokalne vlasti spremne za hitne slučajeve. Stoga smo sami prikupili podatke. Razvili smo upitnik kako bismo saznali kakve su pripreme na snazi i gdje još postoje praznine. U Njemačkoj je jedna stvar već jasna. Postoje opsežne strukture civilne zaštite, ali koliko su ljudi zaštićeni u hitnim slučajevima uvelike ovisi o tome gdje žive. [muzika] Kao što sam spomenula, postoji relativno malo podataka o tome koliko su pojedini okruzi i gradovi spremni za hitne slučajeve, pa smo pomislili zašto ih jednostavno ne pitamo. Nažalost, ne govore svi u Correctivu svaki europski jezik. 00:02:48,880 --> 00:02:58,020 [Speaker 0]I ne, nisam mogla jednostavno tražiti od svoje redakcije da na godinu dana ostavi sve ostale priče i svo vrijeme provede kontaktirajući lokalne vlasti diljem kontinenta. 00:02:59,160 --> 00:03:17,340 [Speaker 0]Srećom, imamo mrežu Correctiv Europe. To znači da imamo kolege u mnogim europskim zemljama koji mogu istraživati na terenu na mjestima kamo sami ne možemo otići. Ali prije nego što ih zamolimo da se uključe, morali smo osmisliti prava pitanja. 00:03:18,660 --> 00:03:38,440 [Speaker 0]Počeli smo razgovarajući sa stručnjacima i istražujući koje su informacije relevantne i dostupne na nacionalnoj, regionalnoj i okružnoj razini. Naš upitnik se također oslanjao na razgovore s djelatnicima lokalnih vlasti, njemačkih oružanih snaga te ljudima koji rade u hitnim službama i humanitarnoj pomoći. 00:03:39,680 --> 00:04:48,560 [Speaker 0]Tijekom godinu i pol dana postupno smo razvili set pitanja osmišljenih da daju što jasniju sliku o tome koliko su lokalne vlasti spremne za različite vrste kriza, a da pritom ne otkrijemo previše osjetljivih informacija. Uostalom, bilo je dosta neslaganja oko toga treba li se o ovakvim informacijama javno raspravljati, ali o tome više kasnije. Zato vas neću zamarati nabrajanjem gotovo 50 pitanja uključenih u naš upitnik, ali željeli smo znati stvari poput: postoji li plan odgovora na hitne situacije i provodi li se on zapravo u praksi? Kako se ljude upozorava u hitnim slučajevima? Postoje li predviđena skloništa? Što je s opremom i financiranjem? Jesu li odgovornosti jasno definirane, uključujući situacije u kojima ključno osoblje nije dostupno? Zatim smo upitnik poslali lokalnim vlastima u Njemačkoj i Švicarskoj. Kontaktirali smo 401 okrug i grad u Njemačkoj te 210 općina u Švicarskoj, 00:04:49,720 --> 00:05:39,920 [Speaker 0]a neki od naših kolega u mreži Correctiv Europe također su počeli slati upitnik lokalnim vlastima u svojim zemljama. Ako ste novinar i želite nam pomoći proširiti ovo istraživanje na druge dijelove Europe, javite nam se e-poštom. Moju adresu možete pronaći na web stranici Correctiva i u bilješkama emisije. [muzika] Prije nego što detaljnije pogledamo neke nalaze, vrijedi pogledati sam sustav i kako on funkcionira. Iako zemlje međunarodno surađuju na pripravnosti za krize, odgovoru na hitne situacije i javnoj zaštiti, temeljne strukture i odgovornosti u Europi organizirane su prvenstveno na nacionalnoj razini. Uzmimo Njemačku kao primjer. Sustav se gradi odozdo prema gore. 00:05:41,060 --> 00:06:15,396 [Speaker 0]Odgovornost u početku leži tamo gdje se kriza dogodi, kod lokalnih vlasti. Njihovi timovi za upravljanje hitnim situacijama okupljaju izabrane lokalne dužnosnike, poput gradonačelnika, kao i vatrogasce, hitnu pomoć i druge hitne službe. Ako se situacija više ne može rješavati lokalno, prelazi se na sljedeću razinu. Prvo okrug, zatim savezna država i na kraju savezna vlada. U posebno velikim hitnim slučajevima mogu se uključiti dodatni savezni resursi ili međunarodna pomoć. 00:06:16,456 --> 00:07:10,536 [Speaker 0]Tijekom šumskih požara u Saskoj Švicarskoj, na primjer, podršku su pružile ekipe iz Češke, Poljske, Slovačke i Švedske, a tijekom razornih poplava u dolini Ahr, među onima koji su došli pomoći bili su i djelatnici hitnih službi iz Luksemburga. Ali to također znači da opsežnost civilne zaštite u velikoj mjeri ovisi o tome koliko su lokalne strukture dobro pripremljene. [jingle] Zahtjevi koji se p...
Predsjednica Europske komisije u govoru o stanju Unije najavila je EU Kids Act, prijedlog kojim bi se djeci mlađoj od 13 godina zabranile društvene mreže, a do 15. godine dopustili samo profili pod nadzorom roditelja. Prijedlog još moraju odobriti Europski parlament i Vijeće, no mnoge države članice nisu htjele čekati Bruxelles. U sedamnaestoj epizodi LensEU podcasta, koju je ovaj put pripremio bečki dnevnik Die Presse, objašnjavamo što EU Kids Act donosi, zašto ga tehnološke kompanije iza zatvorenih vrata pokušavaju ublažiti i kako će se uklopiti s nacionalnim zakonima. Posebno se bavimo Austrijom, koja planira vlastitu dobnu granicu od 14 godina već od 1. siječnja 2027.Donosimo i izvještaje iz još tri zemlje. OKO.press javlja iz Poljske, gdje vlada želi ići dalje od EU-a, potaknuta valom napada u školama i izborima 2027. Salon5, redakcija za mlade Correctiva, opisuje raspravu u Njemačkoj, gdje zabrane još nema, a mladi traže da ih se uključi u odluke koje se donose o njima. TVNET iz Latvije prati put od “TikTok efekta” na izborima do zabrane mobitela u školama i političkog zamaha koji je u međuvremenu izblijedio. Četiri zemlje, četiri različita pristupa istom pitanju.#lensEUPodcast je sinkroniziran na hrvatski uz pomoć AI-a.Projekt sufinancira Europska unija kroz program Multimedia Actions, a provodi se tijekom 24 mjeseca, počevši od ožujka 2026. godine.AI transkript: 00:00:00,540 --> 00:00:18,200 [Speaker 0][glazba] Dok prosječni europski tinejdžer dođe do devetog razreda, Europska unija želi imati pravo glasa o tome smije li on uopće otvoriti Instagram profil. 00:00:19,500 --> 00:00:54,740 [Speaker 0]U svom govoru o stanju Unije 16. rujna, predsjednica Komisije Ursula von der Leyen najavila je EU Kids Act, što znači zabranu društvenih mreža za mlađe od 13 godina i zabranu osobnih profila bez pristanka roditelja za mlađe od 15 godina. To još nije postalo zakon. Prijedlog još moraju odobriti Europski parlament i Vijeće država članica, a mnogi o tome imaju svoje mišljenje, od skupina za prava djece do samih platformi i vlada koje su to počele samostalno regulirati puno prije Bruxellesa. 00:00:58,740 --> 00:01:41,980 [Speaker 0]Dobrodošli u Lens.eu, sedamnaesta epizodu. Moje ime je Anna Wallner, novinarka sam u bečkom dnevnom listu Die Presse, gdje, između ostalog, vodim naš odjel za podcaste. Ova se epizoda snima prvo na engleskom, a zatim prevodi na sve jezike projekta Lens.eu. Danas želimo saznati kakav je zapravo stav Europe o ovome. U studiju mi se pridružila kolegica Ana Gabriel, naša urednica za EU teme, koja to prati iz Beča. Razgovarat ćemo o tome kako je nastao prijedlog Ursule von der Leyen i kako je prihvaćen, a zatim ćemo se fokusirati na Austriju, koja već ima vlastiti plan za minimalnu dob od 14 godina. 00:01:43,080 --> 00:02:02,400 [Speaker 0]Nakon toga ćemo čuti kakva je situacija u još tri zemlje: Poljskoj, uz izvještaj OKO Pressa, Njemačkoj, uz izvještaj Correctiva, i Latviji, uz izvještaj TVNET-a. No, Ana, predlažem da krenemo od početka. Što je točno EU Kids Act i u kojoj je fazi trenutno? 00:02:04,400 --> 00:02:23,860 [Speaker 1]EU Kids Act je zakonodavni prijedlog koji je Komisija predstavila sredinom rujna, a cilj mu je pružiti bolju zaštitu djeci i mladima diljem Europske unije od internetskih rizika i mehanizama koji potiču ovisnost. 00:02:25,160 --> 00:02:46,020 [Speaker 1]Planiraju opću zabranu otvaranja profila za mlađe od 13 godina. Zatim, između 13 i 15 godina, samostalni profili nisu dopušteni, ali korisnici mogu imati mini profile kojima upravljaju ili ih nadziru roditelji. 00:02:47,540 --> 00:02:56,200 [Speaker 1]S 15 godina djeca otvaraju standardne profile. To su nam zasad poznati planovi. 00:02:56,800 --> 00:03:13,760 [Speaker 0]U redu. Ursula von der Leyen je to u svom govoru prikazala kao da EU napokon slijedi zemlje poput Australije koje već imaju takva pravila. No, koliko je toga u prijedlogu novo, a koliko je već bilo u pripremi prije njezinog govora? 00:03:15,300 --> 00:03:46,060 [Speaker 1]Zapravo, to nije ništa novo. Kad Komisija iznese velik prijedlog, tome prethodi mnogo rada. Dakle, na ovome se radilo mjesecima, ako ne i godinama. U Komisiji na tome rade brojni stručnjaci, a i mnoge države članice planiraju uvesti pravila vrlo slična onima koja je predložila von der Leyen. 00:03:46,160 --> 00:03:46,640 [Speaker 0]Mhm, tako je. 00:03:47,060 --> 00:03:54,360 [Speaker 1]Države članice vršile su pritisak za opće smjernice- 00:03:54,400 --> 00:03:55,760 [Speaker 0]Smjernice na razini Europske unije 00:03:55,760 --> 00:03:57,280 [Speaker 1]...na razini EU-a. 00:03:58,600 --> 00:04:09,800 [Speaker 0]Dobro, vidimo da su države manje više za ova nova pravila koja donosi EU Kids Act, ali što kažu platforme i tehnološka industrija? Tko su najglasniji kritičari? 00:04:11,560 --> 00:04:29,240 [Speaker 1]Reakcija tehnološke industrije je prilično podijeljena. Kreće se od javne podrške usklađenim propisima koji se sada planiraju na razini EU-a, ali iza kulisa postoji i zabrinutost, i to velika. 00:04:31,060 --> 00:04:50,960 [Speaker 1]Industrija općenito pozdravlja jedinstven pristup umjesto mozaika od 27 različitih nacionalnih zakona. Tehnološki divovi poput Mete često ističu i profile za tinejdžere koje su već sami uveli. 00:04:52,000 --> 00:05:06,700 [Speaker 1]No, kritike se javljaju prvenstveno zbog prebacivanja tereta dokazivanja. Oni moraju dokazati da su njihove platforme sigurne za djecu, a to im se ne sviđa. 00:05:07,140 --> 00:05:07,680 [Speaker 0]Naravno da je. 00:05:08,280 --> 00:05:26,100 [Speaker 1]Tvrde da to koči inovacije. Također, iza zatvorenih vrata u Bruxellesu se odvija snažno lobiranje. Zaista pokušavaju uvjeriti političare da ublaže ovu zakonodavnu reformu. 00:05:26,680 --> 00:05:59,600 [Speaker 0]Mhm. Prije nego što se posvetimo austrijskim propisima i planovima, možemo pogledati i druge zemlje EU-a. To je i razlog zašto radimo ovu epizodu jer mnoge zemlje nisu čekale Bruxelles. Francuska je, primjerice, pokušala zabraniti društvene mreže za djecu mlađu od 15 godina. Španjolska je najavila nešto slično, a Danska je krenula drugim putem, sa vezom protiv tehnoloških divova umjesto stroge zabrane. Možeš li u rečenici, dvije reći kako se ti pristupi razlikuju od onoga što sada predlaže Ursula von der Leyen?00:06:01,052 --> 00:06:17,972 [Speaker 1]
loading
Comments