Nazorovo je lice u ovoj pripovijetci lice mističnog pjesnika koji arhetipsko pronalazi u dubinama iz kojih izvire osjećanje vjere. Poznate elemente legende o svetom Kristoforu Nazor koristi za prozu napisanu baroknom rečenicom, prepunom metaforike i drugih stilskih figura, te bogatim rječnikom. Dramatizacija koju potpisuje Lada Martinac Kralj nije htjela narušiti te osnovne osobine Nazorovog stila te ga je ispoštovala na način kombiniranja narativnog i dramskog diskursa. Opravdanje nalazi u činjenici da je legenda nešto što se prepričava i svjedoči. Živa riječ čuva legendu od zaborava pa su sva lica pripovijetke (osim Hristofora) prisutna i kao svjedoci onoga što se zbilo.
Vrlo preciznu i inteligentnu režiju potpisuje Jasna Mesarić koja je kombinirala emotivnu prisnost s blagim patosom. Podršku svog postupka našla je i u glazbi grupe “Legen” poznatoj po traženju inspiracije u izvornom, narodnom muzičkom izrazu.


Režija: Jasna Mesarić , dramatizacija: Lada Martinac, skladatelji: “Legen” i Davor Rocco, ton majstor: Vito Gospodnetić, glumili su: Tomislav Martić, Nada Subotić, Ivica Katić, Ljubomir Kapor, Katja Zubčić, Ljubo Zečević, Vladimir Dulić, Žarko Savić, Katarina Bistrović Darvaš, Boris Festini i Bartol Buljubašić.

Tr. 37:20
Premijerno emitirano: 12.09.1999.