Svakodnevno na radnom mjestu provedemo minimalno osam sati, a uz vrijeme dolaska i povratka s posla te spavanje, ispada da najveći dio vremena u svom odraslom životu provedemo radeći. Između ostaloga, jeste li svjesni da nas se od malena dovodi u situacije (sustav, obitelj) da biramo svoj put i o u trenucima kada za to možda nismo zreli, spremni ili se još nismo našli? Druga je poražavajuća činjenica da mnogi cijeli radni vijek provedu da radnom mjestu na kojem nisu zadovoljni, što zbog egzistencijalnog straha, što zbog osude jer još vjerujemo da s onima koji mijenjaju poslove "nešto nije uredu". Imamo li se pravo predomisliti oko izbora radnog životnog puta? Na pitanja odgovara docentica maja Parmać Kovačić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.